Dan Gospodnji 677

Uputimo se i mi prema obalama svoga Jordana

Uputimo se i mi prema obalama svoga Jordana
ILUSTRACIJA

Krštenje Gospodinovo (B), 2018.
U krštenju Isus sebe shvaća na nov način. Uputimo se i mi prema obalama svoga Jordana, kako bismo se obratili i na nov način živjeli ono što smo u krštenju primili.

Blagdanom Krštenja Gospodinova spominjemo jedan od važnijih trenutaka u životu Isusa iz Nazareta. To je trenutak u kojemu se u njegovom životu dogodila prekretnica. Tu bismo prekretnicu mogli usporediti s našim obraćenjem. Kao što u obraćenju postoji život prije i život nakon obraćenja, tako u Isusovom životu postoji život prije i nakon krštenja.

Život prije krštenja je život koji je, izuzmemo li nekoliko čudesnih događaja koji su pratili njegovo rođenje i prve godine života, bio sasvim običan život proživljen u anonimnosti Nazareta i tesarskog zanimanja. Život nakon krštenja je život koji je Isusa, preko pustinje, trogodišnjeg javnog propovijedanja i djelovanja, odveo u Jeruzalem, u kojemu je, nakon osude, muke i smrti, u uskrsnuću konačno potvrđen kao Mesija, Krist.

Današnje evanđelje nam Isusovo krštenje opisuje kao mistično prosvjetljenje. Isus je, kao i drugi obični ljudi, došao na obale Jordana da bi slušao Ivanovu propovijed. Čuo ga je, kao i drugi, da propovijeda o onome koji će doći nakon njega i „krstiti Duhom Svetim.“ Kao i drugi ljudi prišao je Ivanu da ga krsti krštenjem obraćenja. I onda se dogodila promjena. Isus nakon krštenja nije više bio isti kao i prije krštenja.

Kaže evanđelist: „I odmah, čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha Svetoga poput goluba gdje silazi na nj, a glas se zaori s nebesa: Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!“ Isus u trenutku izranjanja shvaća sebe na nov način. Gledajući otvorena nebesa, Duha Svetoga koji na nj silazi poput goluba i slušajući Očev glas on spoznaje da je on onaj o kojemu je Ivan propovijedao. Zasigurno su mu, dok je slušao Očeve riječi „Ti si Sin moj, ljubljeni! U tebi mi sva milina!“, odjekivale u glavi starozavjetna mesijanska proročanstva, poput onog Izijinog iz prvog čitanje: „Evo sluge mojega koga podupirem, moga izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio, on će donijeti pravo narodima.“

Krštenje je u potpunosti primijenilo Isusov pogled na sebe, na svoj život i svoje životno poslanje. Sv. Petar, u maestralom govoru iz Djela apostolskih izgovorenom u Kornelijevoj kući koji je bio prekretnica za Crkvu u njezinom odnosu prema drugim narodima, tu promjenu ovako opisuje: „Nakon krštenja koje je propovijedao Ivan … Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njima, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao.“

Slaveći blagdan Isusovog krštenja koji je bio prekretnica u njegovom životu trebali bismo postati svjesniji svoga krštenja koje je i u našem životu bilo prekretnica. Ako se to ne primjećuje, vrijeme je da se i mi ponovo uputimo prema obalama Jordana. I da ondje sa svima onima koji su tražili i slušali Ivana Krstitelja krenemo putem obraćenja. I u Isusu iz Nazareta ponovo prepoznamo onoga koji nas je krstio Duhom Svetim, onoga u kojemu i mi vidimo otvoreno nebo i Duha Svetoga koji na nas silazi. I čujemo Očev glas koji nam govori da smo njegovi ljubljeni sinovi i kćeri.

No ne smijemo se tu zaustaviti. Nakon toga slijedi i obveza da naš život koji je do sada život prije obraćenja, postane život nakon obraćenja, odnosno da nam ovaj trenutak silaska na Jordan i susreta s Isusom postane prekretnica. Pa da i mi nakon te prekretnice u njegovo ime prođemo „zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao.“

mons. Mate Uzinić
biskup dubrovački