Crkva u Hrvata 374

Misa zadušnica i spomen o petoj obljetnici smrti dr. fra Mirka Jurja Mataušića na Kaptolu u Zagrebu

Misa zadušnica i spomen o petoj obljetnici smrti dr. fra Mirka Jurja Mataušića na Kaptolu u Zagrebu
U ratno vrijeme Providnost je htjela da on bude provincijal, kazao je dekan KBF-a fra Mario Cifrak

Misa zadušnica i spomen o petoj obljetnici smrti doc. dr. sc. Mirka Mataušića, OFM, održana je u srijedu 13. studenoga u crkvi Sv. Franje na Kaptolu u Zagrebu.

Nakon misnoga slavlja koje je predvodio don Anton Šuljić, o franjevačkom, vjeroučiteljskom, znanstvenom i publicističkom djelovanju o. Mirka Mataušića govorili su dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Mario Cifrak, subrat fra Miroslav Petrac, doc. dr. sc. Andrea Filić s Katedre povijesti kršćanske literature i kršćanskog nauka na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, pomoćnik direktora Kršćanske sadašnjosti don Anton Šuljić, glasnogovornik Hrvatske biskupske konferencije Zvonimir Ancić te predsjednica Hrvatskoga društva katoličkih novinara dr. sc. Suzana Peran.

Dekan Cifrak prisjetio se suživota s fra Mirkom, naglašavajući kako je njegov boravak u samostanu bio usko vezan uz fra Mirka jer ih je on u bogosloviji, prisjeća se dekan Cifrak, poticao da se što bolje pripreme za svoje svećeničko poslanje. Prisjetio se i ratnog razdoblja kada je o. Mirko obnašao službu provincijala Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda.

„Zaslužio je taj častan naziv ‘ratni provincijal’. Čini se da je baš u ratno vrijeme Providnost htjela da on bude provincijal jer se, zahvaljujući svojim intelektualnim sposobnostima, znao nositi s brojnim novinarima koji su bili željni informacija o onome što se događalo u Hrvatskoj odnosno onome što je rat donosio svakoga dana“, rekao je dekan Cifrak.

Fra Miroslav Petrac, koji je glazbeno animirao susret, dr. Mataušića opisao je kao „profinjenog provincijala i velikoga glazbenika“. Istaknuo je važnost podrške koju je kao mladi franjevac primio od o. Mirka u smislu razvijanja svoga glazbenoga talenta. Fra Miroslav je istaknuo i da je o. Mirko osobito volio rad s mladima te da je bio pokretač Franjevačke mladeži u Hrvatskoj. Također, rekao je fra Miroslav, o. Mirko je poticao mlade franjevce u formaciji na učenje kako bi jednoga dana bili dobri svećenici, ali i intelektualci.

Doc. dr. sc. Andrea Filić s Katedre povijesti kršćanske literature i kršćanskog nauka na Bogoslovnom katoličkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu iznijela je svoje iskustvo o. Mirka kao vjeroučitelja. Sudjelujući na vjeronaučnim susretima za mlade koje je o. Mirko vodio, prisjetila se svoga iskustva prihvaćenosti što je, kako je rekla, bio znak da je o. Mirko odgajao mlade da znaju prihvaćati druge.

„Znamo ga kao velikog inicijatora, ali i kao čovjeka koji je volio disciplinu, red i rad“, istaknula je docentica Filić. Prisjećajući se vjeronaučnih susreta koje je o. Mirko vodio, a iz kojih je nastao Pokret mladih katolika, istaknula je želju o. Mirka da oblikuje odgovorne kršćane koji će biti intelektualci u svijetu prema dokumentima Drugoga vatikanskog koncila.

Pomoćnik direktora Kršćanske sadašnjosti don Anton Šuljić govorio je o o. Mirku kao o piscu. „Tijekom studija pisao je o životu iseljenika, uvijek pronalazeći nešto zanimljivo i poučno. Nalazio je ono lijepo, ali i ono nešto manje lijepo“, rekao je Šuljić.

Ti su tekstovi tijekom godina objavljivani u Kani te objedinjeni u knjizi „Svaka se ulica zove Strasse“ kojoj se o. Mirko jako veselio, a objavljena je samo nekoliko dana nakon njegove smrti. Istaknuo je njegov angažman u Kršćanskoj sadašnjosti te uređivanje „Liturgijsko-pastoralnog listića“ koji je zahvaljujući o. Mirku zadržao prepoznatljivu formu i imao nakladu od 15 tisuća primjeraka.

Šuljić je istaknuo i knjige nastale u suradnji s profesoricom Vesnom Gračner u kojima je pruženo promišljanje o biblijskim tekstovima iz psihološke perspektive.

Glasnogovornik Hrvatske biskupske konferencije Zvonimir Ancić istaknuo je kako je o. Mirko snažno dotaknuo i usmjerio njegov život, a prisjetio se i početaka Hrvatskoga katoličkog radija čiji je prvi ravnatelj i glavni urednik bio dr. Mataušić.

„Naši su biskupi početkom 1994. donijeli odluku o osnivanju Hrvatskoga katoličkog radija te je ta zadaća odmah povjerena o. Mirku. Prvo je pokrenuo novinarski tečaj koji se održavao na Kaptolu sve dok se nisu osposobile prostorije na Šalati“, prisjetio se Ancić.

Naglasio je kako je o. Mirko Hrvatski katolički radio gradio iz temelja jer u samim počecima nije postojao prostor, tehnika niti zaposlenici s novinarskim znanjem. Istaknuo je trud koji je o. Mirko uložio u novinarske tečajeve koje su držali brojni stručnjaci iz različitih medija, ali i iz inozemstva.

„O. Mirka pamtim kao čovjeka koji je imao puno strpljenja i koji je učinio sve da nas na najbolji mogući način pripremi za sve što nas je čekalo na Hrvatskom katoličkom radiju. Bio je vizionar i zbog toga je nailazio i na mnoga nerazumijevanja. Načela koja je postavio tada i danas vrijede na Hrvatskom katoličkom radiju.

Znao je govoriti da ne ‘radi’ radio za biskupe i svećenike, već je radio koji će evangelizirati“, rekao je Ancić. O. Mirko je putem valova Hrvatskoga katoličkog radija htio ući i u domove vjernika, ali i onih koji su se udaljili od Crkve. „Kada je meni bila povjerena ta zadaća, išao sam njegovom stazom i bio sam siguran da ne mogu pogriješiti te da je njegov put jedini pravi put za Hrvatski katolički radio“, rekao je Ancić prisjećajući se vremena kada je obnašao funkciju ravnatelja HKR-a.

Predsjednica Hrvatskoga društva katoličkih novinara dr. sc. Suzana Peran opisala je o. Mirka kao inicijatora koji je sve ono što je, studirajući komunikologiju izvan Hrvatske, naučio želio donijeti u Hrvatsku. Tako je došao, prisjetila se Peran, na ideju osnivanja Hrvatskoga društva katoličkih novinara.

„Bilo mu je važno napredovanje u znanju i kvaliteti. 1989. pokrenuo je novinarski tečaj za one koji su pokazali interes za katoličko novinarstvo. Kako je bio suradljiv čovjek, na tim su tečajevima izlagali brojni profesori i urednici katoličkih medija“, rekla je dr. Peran.

Godine 1990. osnovano je Hrvatsko društvo katoličkih novinara s ciljem rasta u znanju i kvaliteti. Doktorica Peran istaknula je i veliku podršku koju je o. Mirko imao u franjevcima i kardinalu Franji Kuhariću. Prisjetila se i početaka agencijskog novinarstva kroz djelovanje ekumenske inicijative Kršćanske informativne službe, a istaknula je i važnost o. Mirka u osnivanju studija Komunikologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu.

Fra Mirko Juraj Mataušić, istaknuti hrvatski teolog, komunikolog, sveučilišni nastavnik i katolički novinar, preminuo je 14. studenoga 2014. u Zagrebu, u 71. godini života, 54. godini redovništva i 44. godini svećeništva. Rođen je 3. rujna 1944. u mjestu Medsave kraj Samobora, od oca Jurja i majke Terezije rođ. Vraneković.

U Red manje braće u Hrvatsku franjevačku provinciju sv. Ćirila i Metoda ušao je 30. srpnja 1961. i dobio redovničko ime Mirko. Prve redovničke zavjete položio je 30. srpnja 1962., a svečane zavjete 8. prosinca 1969. Za svećenika je zaređen u Zagrebu 27. lipnja 1971. 

Nakon završene osnovne škole u Samoboru te gimnazije u Zagrebu pohađao je studij filozofije u Rijeci te teologije u Zagrebu i Münsteru (1965. – 1972.). Studirao je publicistiku i teoriju komunikacije u Münsteru (1972. – 1975.) te na Studiju publicistike i teorije komunikacije, slavistike i filozofije u Salzburgu (1976. – 1977.). Doktorirao je u Salzburgu s tezom: „Kroatische katholische Presse 1849. – 1900. Antemurale christianitatis“ (Hrvatski katolički tisak 1849. – 1900. Predziđe kršćanstva) godine 1984. te je tako postao prvi doktor publicistike u Hrvatskoj.

Kao franjevac i svećenik bio je na raznim službama u Hrvatskoj franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda: od 1981. do 1984. bio je definitor, od 1984. do 1987. bio je tajnik Provincije, od 1987. do 1990. vikar Provincije, a od 1990. do 1996. provincijalni ministar. Od 2002. do 2005. bio je voditelj trajne formacije u Provinciji. Kao svećenik djelovao je i među hrvatskim radnicima u Njemačkoj i u Austriji te vodio austrijsku župu u Zipfu. Nakon povratka u Domovinu djelovao je u Zagrebu, u samostanu na Kaptolu te u župi u Kozari Boku.

Za vrijeme rata posebno je skrbio za franjevce i vjernike koji su bili na ratom ugroženim područjima, a u tijeku borbi u Vukovaru u više je navrata vozio hranu i lijekove u vukovarski samostan. Organizirao je molitvene susrete za mir u crkvi Sv. Franje na Kaptolu te se povezao s mirotvornim katoličkim udrugama u inozemstvu, a iz tih je inicijativa uz suradnju Borisa Peterlina nastala i Kršćanska informativna služba (KIS). 

U svome svećeničkome radu posebnu je pozornost posvećivao radu s mladima pa je iz vjeronaučnih susreta za mlade koji je vodio na Kaptolu nastao Pokret mladih katolika (POMAK). Također je inicirao i pokretanje FRAMA-e (Franjevačke mladeži) u provinciji Sv. Ćirila i Metoda.

misija / ika