Crkva u Hrvata 410

Biskup Ivica Petanjak zaredio za svećenike Krčke biskupije Kristijana Perovića i Sašu Malovića

Biskup Ivica Petanjak zaredio za svećenike Krčke biskupije Kristijana Perovića i Sašu Malovića
Krčki biskup u koncelebraciji s dvojicom novozaređenih svećenika u Osoru

Krčki biskup Ivica Petanjak za svećenike je zaredio Sašu Malovića iz Malog Lošinja te Kristijana Perovića iz Travnika tijekom svečane mise na svetkovinu sv. Gaudencija u subotu 1. lipnja u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Osoru.

Koncelebrirali su umirovljeni biskup Valter Župan te pedesetak svećenika i redovnika. Na misi je bila nazočna brojna rodbina, prijatelji, župljani župa otoka Lošinja i Cresa te Krka i Raba gdje su ređenici obnašali službu đakona.

Prije početka misnog slavlja okupljene je pozdravio domaći župnik Ivan Katunar. Na početku misnoga slavlja biskup Petanjak naglasio je kako se na svetkovinu sv. Gaudencije slavi zaštitnika Osora i bivše Osorske biskupije te današnjeg suzaštitnika Krčke biskupije.

„Nalazimo se u župnoj crkvi Uznesenja Marijina, a do prije 190 godina katedrale u kojoj je stolovao osorski biskup. Danas upravo slavimo jednoga od tih biskupa, svetog Gaudencija, koji je živio na prijelazu iz deseto u jedanaesto stoljeće. Rodio se u ovom kraju, a umro je blizu Ancone 1044., na glasu svetosti. Bio je najprije monah kamaldoležanin iz Reda sv. Romualda, potom biskup ovog grada, pa na kraju opet monah, jer je morao odstupiti s biskupske službe, zato što se nije pokorio samovolji nekih svojih vjernika“, rekao je biskup Petanjak uvodno u homiliji, naglasivši kako se ove godine na blagdan sv. Gaudencija Krčka biskupija raduje, jer se obogaćuje dvojicom novih ređenika, koji će primiti sveti red prezbiterata i na taj način svoj život u potpunosti posvetiti Bogu i ljudima.

„Htio bih se zaustaviti upravo na toj činjenici da svećenik svoj život posvećuje Bogu i ljudima. Nitko na svijetu, osim svećenika, redovnika i redovnica, ne posvećuje svoj život Bogu i ljudima. Po tom se redovnički i svećenički život i zvanje razlikuju od svih ostalih zvanja. U toj se pripadnosti, u kojoj treba pripadati u potpunosti i Bogu i ljudima, sastoji sva ljepota i uzvišenost ovog poziva i zvanja, i sva težina i gorčina. Ljepota i uzvišenost proizlaze iz toga što je svećenički život u službi samoga Boga. Sve što svećenik je i što svećenik čini u ime Božje. To je s teološkog stajališta istina, ali je to istina i sa strane svijeta, bilo vjernika, bilo nevjernika. Štoviše, osobito nas nevjernici u svemu promatraju i prosuđuju kao svećenike, bez obzira jesmo li u crkvi za oltarom ili u ispovjedaonici, na vjeronauku ili u školi, u trgovini, na plaži ili na putu. Uvijek, svagdje i u svemu: svećenik“, pojasnio je.

Biskup Petanjak u propovijedi je naglasio da svećenik svaki dan s oltara govori uime Božje i donosi svijetu Božju riječ i Božju fizičku prisutnost, iz tog proizlazi svećeničko dostojanstvo i svećenička veličina, jer je u službi Svetoga. „Naš život je u potpunosti vezan uz Gospodina Boga, ali se i Bog, po svome Sinu Isusu Kristu, toliko vezao uz nas, da je na neki način prisilio sebe da svaki put kad svećenik slavi euharistiju, bez obzira na našu svetost ili grešnost, on se pod prilikama kruha i vina utjelovljuje i postaje prisutan u ovome svijetu. Ni po čijim riječima osim svećeničkim. Svećenik može ono što nitko na svijetu ne može. Sve to ima i svoju težinu i svoju muku, jer je Sveto povjereno nama grešnima i slabima. Ponajprije smo mi službenici Božji grešni i slabi, a bolji od nas nije ni svijet kojem treba Krista donijeti“, rekao je biskup, istaknuvši kako službenici Božji mogu posustati, malaksati, razočarati se i postati sve drugo samo ne službenici Božji: 

„Da se to ne bi dogodilo, svećenik nikada ne smije zaboraviti da je on u službi Boga i ljudi. Boga i ljudi! Bog je na prvom mjestu. Iz njega proizlazi sve što jesmo. Zato nema jačeg primjera i uzora od samog Isusa Krista. Makar je Sin Božji i sam Bog, Isus kao čovjek ništa u svome životu nije učinio, a da se prije i poslije učinjenoga nije molio i posavjetovao s Ocem nebeskim. Isus je postao čovjekom radi nas ljudi i radi našega spasenja, ali nikad nije dopustio da njime upravlja čovjek ili da u njemu prevlada ono što je tipično ljudsko, a povezano je najvećim dijelom s našom sebičnošću ili ponositošću i željom za dokazivanjem i pokazivanjem. Intimni susreti s Ocem kroz molitvu i uronjenost u Boga, Isusa kao čovjeka održali su uvijek na pravoj razini. Ništa ga nije moglo omesti u njegovom poslanju, jer nije podlegao ni laskanjima đavolskim ni laskanjima ljudskim. Ni kad mu je đavao nudio sva kraljevstva svijeta, ni kad su ga ljudi htjeli zakraljiti i kad su ga pozdravljali kao kralja i vikali Hosana sinu Davidovu, kao ni onda kad su vikali: »Raspni ga!« (Iv 19,15).“

Obraćajući se ređenicima, biskup Petanjak naglasio je kako će ih povezanost s Bogom držati na pravom putu, da se u dobru ne uzoholite, niti u zlu ne pokleknu: „Što budete više i jače ukorijenjeni u Gospodina, to ćete više i bolje raditi za ljude. Nikada ne smijete zamijeniti ta dva mjesta jedno za drugo. Nikada ljudi ne smiju zauzeti mjesto Božje. Čim primijetite da stvari ne idu kako bi trebale, odmah se pitajte: »Na kojem mi je mjestu Bog?« Toliki bi svećenici ustrajali u svome pozivu i zvanju i toliki bi među onima koji to još uvijek jesu bili sretniji samo kad bi se pitali: »Na kojem mi je mjestu Bog? Vodim li toliko računa o tome što Bog o meni misli, kao što poklanjam pozornosti onome što ljudi o meni misle i govore?« 

Mi živimo u ovom svijetu, ukorijenjeni smo u ovaj prostor i vrijeme, i ne možemo u svemu ignorirati i ponašati se kao da taj svijet ne postoji, jer smo u konačnici i poslani ovom svijetu, ali mi moramo taj svijet promatrati i prosuđivati kroz Kristovo evanđelje, a ne obrnuto. Nije svijet onaj koji će prosuđivati ispravnost evanđelja, nego evanđelje prosuđuje svijet. Ljudsko mišljenje i ljudska moda se prilagođava godišnjim dobima i nečijim hirovima i trendovima, a riječ Božja je vječna. Vječno i neprolazno prosuđuje ono što je trenutačno i prolazno. Bog prosuđuje čovjeka, a ne čovjek Boga. Bog preispituje ljudske putove, a čovjek ne razumije putove Božje“, pojasnio je biskup Petanjak, istaknuvši ređenicima: 

„Dragi Kristijane i Saša! Obojica ste pokušali ići drugim putem, a Gospodin vas je u svome promislu pozvao na svoj put i vi ste se odazvali. Čvrsto se uhvatite za Gospodina i nemojte se više okretati u životu. Neka vam u vašem svećeničkom životu bude i uzor današnji svečar, sveti Gaudencije. On je izabrao monaški način života i u svemu se odrekao svijeta kako bi se posvetio samo Bogu. Kad je Crkva od njega zatražila da izađe iz svoje samoće i da se kao biskup stavi u službu dobra cijele biskupije, on je prihvatio. Kad su ga najvjerojatnije ti isti koji su ga doveli do biskupstva maknuli, jer nije dopustio da čovjek prosuđuje Krista nego Krist čovjeka, on se opet vratio u svoju samoću i nastavio služiti Gospodinu, uvijek svjestan: »Bog na prvom mjestu«.

I predaja kaže: upravo kad se nalazio u svojoj špilji ponovno kao monah, uklonio je zmije otrovnice s ovog otoka, a to znači nije proklinjao ljude i nije iz osvete za ono što su mu učinili rekao daj Bože da ovdje ne budu samo otrovnice nego i anakonde i krokodili, nego je nastavio služiti svome narodu moleći se za njih i dobro im čineći. To su sveci i to su ljudi Božji. Molite se za sebe da uvijek budete Božji ljudi i da vam svijetli primjeri kršćanstva budu nadahnuće kako se služi Bogu i ljudima“, poručio je biskup Petanjak ovogodišnjim ređenicima.

Na kraju svečanog misnog slavlja uime vjernika zahvalu biskupu te čestitku novozaređenim svećenicima uputio je Željko Braut iz župe Kornić. „Dragi ređenici, Kristijane i Saša okrenuli ste novu stranicu i postali svećenici, ovim ste danom taj pronađeni put tek započeli, on je pred vama. Vaša djela će promatrati, odmjeravati, tražiti u vašim postupcima i greške i dobra dijela htjeli vi to ili ne. U svom svećeničkom životu budite izvor i stijena vjere u vašim svećeničkim dužnostima u Crkvi. Naša molitva ne odnosi se samo na nova zvanja već i na sve vas zaređene svećenike i redovnike“.

Biskup Petanjak je na kraju mise čestitao novozaređenim svećenicima, njihovim roditeljima te brojnoj rodbini. Zahvalio je i rektoru i vicerektoru te odgojiteljima u Bogoslovnom sjemeništu Ivan Pavao II. u Rijeci te svima koji su pridonijeli slavlju.

Kristijan Perović rođen je 16. travnja 1979. u Travniku. Studij teologije započeo je 1999. godine na KBF-u u Sarajevu kao bogoslov Vrhbosanske nadbiskupije. Studij je privremeno prekidao radeći u Italiji i Njemačkoj kao profesionalni vozač teških strojeva i kamiona. Krčkom biskupu Ivici Petanjku 2015. godine uputio je zamolbu da ga primi među kandidate Krčke biskupije. Tada je nastavio studij Teologije u Rijeci i formaciju u Bogoslovnom sjemeništu Ivana Pavla II. Kao bogoslov pohađao je pastoralni praktikum u župi sv. Bartola apostola u Cerniku te u župi sv. Jakova apostola u Korniću gdje je, nakon đakonskog ređenja u krčkoj katedrali 20. listopada 2018., nastavio praktikum i upoznavanje Krčke biskupije.

Saša Malović rođen je 30. prosinca 1985. u Malom Lošinju. Osnovnu i srednju ugostiteljsku školu završio je u Malom Lošinju. U to je vrijeme počeo profesionalno trenirati nogomet te se preselio u Zagreb gdje je upisao i ekonomsko-informatičku školu. Za vrijeme školovanja i nakon srednje škole radio je kao ugostiteljski djelatnik. Unutar svoje župne zajednice u Malom Lošinju otkriva da ga Gospodin poziva „da služi Bogu i ljudima“. Studij teologije započeo je 2013. godine na Teologiji u Rijeci kao bogoslov Krčke biskupije. Kao bogoslov pohađao je pastoralni praktikum u župi sv. Ane u Voloskom, župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Vrbniku te, nakon đakonskog ređenja u krčkoj katedrali 20. listopada 2018., u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rabu.

misija / ika