Crkva u Hrvata 509

Mons. Đuro Hranić: Vjeronauk u školi nema cilj 'suspendirati' ja suvremenog čovjeka

Mons. Đuro Hranić: Vjeronauk u školi nema cilj 'suspendirati' ja suvremenog čovjeka
Katehetska zimska škola za vjeroučitelje osnovnih škola održava se u Zagrebu

„Vjera – znanje – iskustvo - O vrednovanju ne-mjerljivog“ tema je Katehetske zimske škole za vjeroučitelje osnovnih škola koja se održava 10. i 11. siječnja u Nadbiskupijskome pastoralnom institutu i Osnovnoj školi Miroslava Krleže u Zagrebu u organizaciji Nacionalnog katehetskog ureda HBK i Agencije za odgoj i obrazovanje.

Škola je okupila oko 350 vjeroučitelja, a započela je u četvrtak 10. siječnja molitvom, pozdravnim riječima i uvodom u rad Škole. Uvodno su govorili predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju i novu evangelizaciju đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, predstojnik Nacionalnoga katehetskog ureda HBK prof. dr. sc. Ivica Pažin i viša savjetnica za vjeronauk pri Agenciji za odgoj i obrazovanje Gordana Barudžija.

Predsjednik Vijeća HBK za katehizaciju đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić istaknuo je osvrćući se na naslov škole kako vjera nije samo sažetak naših uvjerenja ili stavova jer da je tako bila bi tek svjetonazor ili ideologija.

“No, vjeru koja ne bi imala svoj sadržaj koji ne bismo poznavali teško bismo mogli razumjeti kao kršćansku vjeru. Znanje nam je stoga potrebno”, poručio je nadbiskup Hranić.

Govoreći o važnosti vjeronauka u školi istaknuo je kako taj predmet nema cilj “suspendirati” ja suvremenog čovjeka. Još manje mu je cilj ne prihvaćati znanstvene spoznaje suvremenoga svijeta. A nikako mu nije cilj postaviti se iznad svih drugih predmeta, što se ponekad može činiti da to želi, jer u svome ustroju, ali i u svome sadržaju, nije identičan drugim predmetima.

Stoga on, sukladno vremenu u kojemu se nalazimo, jest dijelom i kurikularne reforme, u kojoj ne želi biti samo pasivni promatrač i pisac programa prema zadanim uputama, nego u već zadane upute i ciljeve, koje si je postavila suvremena škola, zakoračiti u život naših učenika svojim sadržajem, svojim iskustvom i svojom kršćankom vjerom. Naravno, postoje mnogi, koji će ovo „zakoračiti“ često tumačiti kao „iskoračiti“ u stvarnost, koja nije znanstvena, koja nije argumentirana, koja nije suvremena. Ali kakva bi to Škola za život bila bez Života (pisanoga velikim slovom), koji nam je ponuđen u betlehemskom djetetu? 

Stoga, ako još uvijek postoji nerazumijevanje prema vjeronauku u školi kao predmetu, koji ima svoju znanstvenu, ali i životnu epistemologiju, nema nam druge nego ne više braniti vjeronauk, nego zagrliti sumnju kao sestru i pozvati je na trajni dijalog. 

U božićnoj noći Bog je stupio u svijet u znaku „onoga što je za svijet beznačajno, kojim se Bog potvrđuje kao posve drugačiji od čitava svijeta, kako bismo i mi tako mogli shvatiti da ga se ne može mjeriti mjerilima ovoga svijeta, da on stoji onkraj svih njegovih dimenzija… U vrjednotama skrovitosti, tišine, koje Isus podiže u svijetu kao ono što je još veće i najveće. Na koncu, ono što je uistinu veliko nije u veličini fizikalnih dimenzija, nego u onomu što se više ne može mjeriti tim dimenzijama“ (Papa Benedikt XVI., Dogma i navještaj, str. 387.). A tko može i smije prestati govoriti o onome što se ne može mjeriti ljudskim dimenzijama? Tko može prestati govoriti o Onome koga se ne može izmjeriti? Možda je to doista teško shvatiti, ali samo onima, koji se ne daju mjeriti mjerom kojom mjeri Bog čovjeka, a ne čovjek Boga?

Predstojnik Nacionalnoga katehetskog ureda HBK prof. dr. sc. Ivica Pažin u uvodnom govoru istaknuo je kako vjeronauk uvijek ima zadaću pomoći učenicima razumjeti ono što vjeruju.

“Najnovija razmišljanja o vrednovanju i praćenju učenika u njihovu razvoju, kao tema se nalazi u posljednjem poglavlju najnovijega kurikuluma Katoličkoga vjeronauka, koji, nakon ponovne javne rasprave, pomalo dobiva svoj konačni oblik. U želji posvetiti se toj temi, koja sa sobom nosi i neke novosti u navedenom kurikulumu, a koja je, kao tema, uvijek osjetljiva, posebno kad je riječ o vjeronauku u školi, naslovili smo ovu Katehetsku zimsku školu ‘Vjera – znanje – iskustvo. O vrednovanju ne-mjerljivog'”, istaknuo je prof. dr. sc. Ivica Pažin.

Svoj uvodni govor predstojnik Nacionalnoga katehetskog ureda HBK prof. dr. sc. Ivica Pažin zaključio je kako se nada će ova Škola pomoći vjeroučiteljima u vrednovanju učenika u nastavi.

O ciljevima Katehetske zimske škole govorila je viša savjetnica za vjeronauk pri Agenciji za odgoj i obrazovanje Gordana Barudžija.

“Vjeroučitelji će analizirati značenje religijskih pojmova koji mogu psotati nadahnućem razvoja vjere, razmišljati o iskustvu vjere u religijsko-pedagoškom kontekstu, prepoznati sličnosti i razlike u dosadašnjem pristupu vrednovanja i pristupu kojega adonose akutalne promjene, utvrditi didaktička usmjerenja praćenja i vrednovanja u vjeronauku”, poručila je Barudžija.

U predavanju „Vjersko znanje kao nadahnuće rasta u vjeri“ dr. sc. Hrvoje Kalem istaknuo je kako je vjersko znanje potrebno kako bi se spoznalo Boga u stvarnosti.

“Vjersko znanje dolazi od onog oblika spoznavanja koji može pridonijeti dubljem poimanju stvarnosti. Takva je spoznaja uvijek prožeta imanjem onoga čemu se nadamo (Heb 11,1). Vjersko znanje može biti nadahnuće za vjeru ako ono ne vodi vjeri kao nečemu prošlom, kao stanovitom reliktu prošlosti koji ljudima današnjeg vremena ne govori više ništa.

Vjera mora uvijek biti egzistencijalna, odnosno imati snagu kojom će utjecati na metamorfozu našega život i na osobnu metanoju. Samo iskustvo vjere koje imamo ne može biti neovisno o sadržaju vjere. Ono se ne može kretati izvan tog obzora, jer bi vodilo individualizaciji vjerovanja i rastakanju crkvene vjere”, poručio je dr. sc. Kalem.

Potom je izv. prof. dr. sc. Goran Livazović održao predavanje pod nazivom „Iskustvom do znanja. Kako iskusiti neizrecivo?“ u kojem je podsjetio kako pedagogijska teorija i praksa poznaje bogatu tradiciju uvažavanja činjenice da je uspjeh pojedinca u školi i životu rezultat kaleidoskopa čimbenika koji nadilaze isključivo kognitivni potencijal, materijalno znanje i akademsko postignuće učenika.

Upozorio je kako kontekst „nemjerljivog znanja“ poput osobnog kulturnog kapitala, socijalnih vještina, emocionalne inteligencije, osjećaja sreće i životne ravnoteže, zdravlja te pozitivne slike o sebi ostaje izvan dohvata suvremenih pozitivističkih trendova premjeravanja i pokušaja standardizacije obrazovnih postignuća s ciljem optimizacije školskih kurikuluma.

“Umjesto sinergije pedagoške i funkcionalističke ideje obrazovanja, danas iznova dvojimo ne treba li škola čovjeka prije svega odgajati za drugog čovjeka, obitelj, kulturan život i zajednicu, umjesto dominacije zahtjeva tržišta, profita, konzumerizma i radnog mjesta? S obzirom na vrijednosno-ideološka počela procesa odgoja i socijalizacije, pojava prioritiziranja školovanja dobrih stručnjaka u odnosu na važnost odgoja dobrih osoba – jest i bit će trajan izazov školi”, zaključio je izv. prof. dr. sc. Livazović.

Program u petak 11. siječnja počinje u 9 sati molitvom. Potom će dr. Višnja Rajić održati predavanje „Praćenje i vrednovanje učenikova razvoja“. Slijede tematska rasprava, rad u skupinama, okrugli stol i završna rasprava.

Teme radionica su „Povezanost odgojno-obrazovnih ishoda i vrednovanja“ (Tihana Petković, Anita Bakovljanec, Ana Volf, Ivan Mikolić), „Opisno praćenje u Katoličkom vjeronauku“ (Marica Celjak, Danijel Cvetko, Ksenija Miškulin, Josip Štefanac) i „Izrada zadataka za procjenu postignute razine kompetencija“ (Zvonimir Lončar, Silvio Benč, Gordan Premuš, Tomislav Krušlin).

misija / ika