Crkva u Hrvata 195

Biskup Palić na proslavi spomendana janjevačkih blaženika u Voćinu

Biskup Palić na proslavi spomendana janjevačkih blaženika u Voćinu
Na početku misnog slavlja pozdravljeni su biskupi Palić i Škvorčević

U Voćinu je 5. studenoga svečano proslavljen spomendan bl. Antona Muzića i bl. Serafina Glasnovića Kodića, mučenika, porijeklom iz Letnice i Janjeva.

Na programu koji je započeo u Hrvatskom domu okupili su se Letničani iz voćinske i đulovačke župe te drugih hrvatskih krajeva, a pridružili su im se i Janjevci, među njima i svećenici podrijetlom s Kosova te požeški biskup Antun Škvorčević i hvarski biskup Petar Palić i sam Janjevac. Članovi KUD-a «Ćeralije» scenski su izveli svadbene običaje letničkog kraja. 

Svećenik Ivan Čolak prikazao je potom život bl. Antona Muzića, a s. Ljilja Muzić, nećakinja bl. Antona, posvjedočila je o ozračju vjere koja je vladalo u obitelji Muzić. Dječji zbor voćinske župe otpjevao je dvije prigodne pjesme. Požeški biskup pozdravio je biskupa Palića, zahvalivši mu što se rado odazvao doći u Voćin predvoditi slavlje prigodom spomendana bl. Antona i bl. Serafina. 

Spomenuo je kako je znakovito da dvojica blaženika dolaze iz župe Letnice i Janjevo, da je njihovo mučeništvo očitovanje one vjernosti Bogu i Crkvi koju su Hrvati na Kosovu oduvijek živjeli te je kazao nazočnima da budu radosni zbog njihova uzdignuća na oltar, a biskupa Palića među pastire Crkve u Hrvatskoj. Poželio je da vjernici podrijetlom iz Letnice i Janjeva po zagovoru svojih blaženika ostanu i u Hrvatskoj čvrsti na putu vjernosti Bogu, Crkvi i obitelji, a biskupa Palića povjerio je njihovoj molitvi. 

Pozdrav je uputio i voćinski župnik Ivan Ereiz, zahvalivši izvođačima programa za ljepotu koju su očitovali. Svi su se potom uputili u svetište Gospe voćinske na misno slavlje, koje je predvodio biskup Palić, u zajedništvu s domaćim biskupom.

Na početku misnog slavlja dječak i djevojčica pozdravili su biskupe Palića i Škvorčevića te im u znak dobrodošlice predali cvijeće. Biskup Škvorčević kazao je kako želi i u crkvi pred likom Gospe voćinske i relikvijom bl. Antona Muzića pozdraviti predvoditelja slavlja biskupa Palića. Podsjetio je na uvjerenje starih izrečeno u tvrdnji „tko Mariju ljubi, taj se ne gubi“, istaknuvši da ono ima sasvim posebno značenje za dvojicu blaženih Hrvata s Kosova, koji su u letničkom marijanskom svetištu tražili snagu za svoju vjernost Isusu Kristu, posvjedočenu u mučeništvu. 

Zahvalio je Isusovoj Majci za dar blaženih Antona i Serafina te za biskupstvo Petra Palića. Uzvraćajući biskupu Škvorčeviću za riječi dobrodošlice, biskup Palić pozdravio je svećenike, redovnice, bogoslove i sve vjernike, poručivši im da su se okupili oko Isusa Krista koji je njihova snaga, kao što je to bio i blaženima Antonu i Serafinu.

U homiliji biskup Palić izrazio je radost što zajedno s nazočnim vjernicima može slaviti spomendan dvojice blaženih mučenika s kojima su povezani ne samo po krvi, nego još više vjerom i pripadnošću Katoličkoj Crkvi. Zahvalio je biskupu Škvorčeviću za mogućnost da predvodi misno slavlje, a osobito za njegovo otvoreno srce i pastirsku skrb koju pokazuje prema vjernicima voćinske i đulovačke župe podrijetlom iz Letnice, koji su uslijed ratnog vihora morali napustiti svoje domove. 

Poručio je Letničanima da mu je poznato koliko im je bio težak rastanak s njihovim kućama i imanjima, s njihovim pokojnicima i sa župnom crkvom, a osobito s likom Majke Slatke, Gospe Letničke, odnosno sv. Franje u Vrnavokolu, ali da se raduje što su ovdje u Voćinu našli utjehu i utočište u liku Gospe Voćinske, u slušanju Božje Riječi, i u svjedočanstvu mnogih znanih i neznanih svjedoka vjere. Pozvao ih je da svoja srca otvore Božjoj Riječi koja im je naviještena. 

Govoreći o ulomku iz Knjige Otkrivenja u kojem apostol Ivan kao prognanik na otoku Patmosu u viđenju gleda nebrojeno mnoštvo otkupljenika, koji odjeveni u bijele haljine, oprane krvlju Isusa Krista, Jaganjca Božjega, i s palminim granama u rukama stoje oko Božjeg prijestolja, biskup Palić ustvrdio je da je apostol Ivan u tom mnoštvu zacijelo vidio i don Antona i fra Serafina, odjevene u bijele haljine oprane u krvi Isusa Krista, u čije su ime kršteni i za koga su kao svećenici živjeli i svoj život položili. 

Ustvrdio je da su se u životima ove dvojice blaženika ispunile Isusove riječi iz naviještenoga evanđeoskog ulomka, da njegovi učenici neće ostati bez njegove pomoći kad budu za njega svjedočili pred ljudskim sudištima i na ljudskim stratištima. Poručio je nazočnima da se i oni mogu pribrojiti mnoštvu svjedoka pred Božjim prijestoljem, ako sačuvaju neokaljanom bijelu haljinu svetosti kojom su zaodjenuti u krštenju, i ako budu surađivali s onom istom Božjom milošću s kojom su surađivala dvojica blaženika, a koja se na najsavršeniji način objavila u Isusovoj muci, smrti i uskrsnuću, čiji spomen se slavi u svetoj euharistijskoj žrtvi.

Poželio je nazočnima da im po zagovoru blaženih don Antona i fra Serafina, te po zagovoru Isusove Majke, na njihovim životnim putovima nikad ne uzmanjka Božje milosti po kojoj će uskim, ali sigurnim putem stići do prijestolja Božjega i ondje uživati radost vječnoga života u zajedništvu sa svima svetima.

Na kraju slavlja svi sudionici zajedno su uputili molitvu bl. Antonu i bl. Serafinu.

misija / ika