Crkva u Hrvata 648

Biskup Košić: Moramo se i dalje neprestano boriti da bismo bili slobodni

Biskup Košić: Moramo se i dalje neprestano boriti da bismo bili slobodni
Sisački biskup Vlado Košić predvodio je misu u župnoj crkvi Uzvišenja sv. Križa u Kravarskom

Sisački biskup Vlado Košić predvodio je, u nedjelju, 5. kolovoza na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, misu zadušnicu u župnoj crkvi Uzvišenja sv. Križa u Kravarskom za sve poginule, umrle i nestale hrvatske branitelje i civile u Domovinskom ratu s područja Pokuplja i Vukomeričkih gorica. U koncelebraciji bili su vlč. Branko Blažinčić i p. Jure Vranjić koji je na početku i pozdravio biskupa u ime svih župljana.

Misi su nazočili i predstavnici Zagrebačke županije i Općine Kravarsko te udruga branitelja, roditelji, udovica i djeca poginulih i nestalih hrvatskih branitelja s ovog područja predvođeni g. Ivanom Popovićem.

Na početku homilije biskup je podsjetio kako danas Crkva slavi blagdan Majke Božje Snježne, a kao narod sjećamo se oslobađanja naše Domovine koje se zbilo na današnji dan 1995., u osloboditeljskoj akciji Hrvatske vojske i policije „Oluja“. 

„Zahvalni smo Bogu na slobodi, a tu slobodu dugujemo životima, ranama i hrabrosti naših hrvatskih branitelja koji nisu sebe štedjeli već su se hrabro izložili za svoju Domovinu. Mnogi su pri tom izgubili zemaljski život, mi ih oplakujemo, ali smo im i vječno zahvalni za tu žrtvu koja je položena iz najveće ljubavi, od koje - kaže Isus - veće nema, naime 'život svoj položiti za svoje prijatelje' (Iv 15,13). 

Zahvalni smo i za one koji su ostali trajno ranjeni, na tijelu i duši, jer se nisu bojali trpljenja za slobodu svoje zemlje Hrvatske, koji su dakle hrvatski vojni invalidi. Zahvalni smo njihovim obiteljima jer njihovi članovi s njima zajedno često podnose velike žrtve, i sve njih danas uključimo u ovu Isusovu žrtvu i u svoje molitve. Dakako, i među nama su naši hrabri branitelji Domovine, koji su hvala Bogu preživjeli obrambeni rat i sada su nositelji i pokretači ne samo ovog spomena nego i mnogih dobrih inicijativa kojima žele ono za što su se borili unaprijediti da nam Domovina bude bolji, pravedniji i sretniji dom za sve, osobito za našu djecu i mlade“.

Govoreći o čitanjima iz Knjige Izlaska (Izl 16, 2-4.12-15) biskup je istaknuo kako ono donosi nezadovoljstvo Židova koji su napustili Egipat i izišli iz ropstva na slobodu, ali su u pustinji stalno mrmljati i prigovarali Mojsiju i Aronu kako su ih izveli da bi ih u pustinji glađu pomorili. 

„Neprestano su dakle gledali unazad i bilo im je teško prolaziti kroz pustinju, i premda su se oslobodili ropskog života i čekala ih je zemlja obećanja, oni su bili nostalgični za životom u Egiptu. Pitamo se kako je kod nas, u Hrvatskoj? Jer i mi smo mnogo propatili, bili ne četiri nego više od osam stoljeća pod drugim narodima, a iz bivše države, koju mnogi s pravom zovu „tamnicom naroda“, izišli smo kroz krvavi rat. 

Premda smo tako teško osvojili slobodu, mnogi još uvijek pate zbog prošlih vremena govoreći da im je prije bilo bolje bez obzira što tada doista nije bilo slobode. Sloboda je naime teška, traži zauzetost, ne trpi pasivnost. U slobodi se traži angažman sviju jer u protivnom se može dugo lutati hodeći doslovno kroz pustinju života. Židovski je hod kroz pustinju od zemlje ropstva u zemlju slobode trajao 40 godina. A mi se pitamo, koliko dugo mi moramo lutati i tražiti put prema pravoj i potpunoj slobodi“, zapitao se biskup podsjetivši u nastavku na Isusove riječi iz Ivanova evanđelja upućene Židovima u kojima on jasno govori kako je za slobodu najvažnije ne biti rob grijeha, dakle činiti dobro.

 „Za tu slobodu nas oslobađa Gospodin Isus. Za tu slobodu se moramo i mi neprestano boriti i osvajati ju s Kristom. On nas oslobađa iznutra, u našoj duši, da bismo onda donosili i u životu djela slobode. Mogli bismo reći da je ta borba neprestana i upravo s toga gledišta moramo ustvrditi da naš osloboditeljski rat nije završio, da se moramo i dalje neprestano boriti da bismo bili slobodni. Najvažnije pak nam je neprestano raditi na našoj savjesti, na odnosu prema istini, pravednosti, na odnosu prema našim bližnjima… na tim područjima Gospodin od nas očekuje da postanemo slobodni, da neprestano napredujemo u dobru, da se borimo i nikad ne odustanemo u toj borbi.

Najprije se moramo nastaviti boriti za dobro u našim dušama, da ga ne nadvlada ni zasjeni zlo. To je često napast koju vidimo u našim medijima koji uglavnom iznose više zla negoli dobra. A da bismo se mogli boriti za dobro, potrebno je da vjerujemo da je ono jače, da će dobro pobijediti“.

Na kraju biskup je zaključio: „Moleći se danas za sve poginule i nestale hrvatske branitelje i civile, molimo za cijeli naš hrvatski narod i hrvatsku državu želeći da napreduje u sve većem osvajanju duhovne slobode, slobode svakog čovjeka ali kao prostora da se čini dobro a ne zlo, da budemo svi vođeni osjećajima kojima su bili vođeni naši branitelji željni sebe žrtvovati za dobro svoje Domovine, imajući na pameti ne na prvom mjestu svoje nego zajedničke interese i koristi“.

Nakon svete mise hrvatski su branitelji u društvenom domu održali i prigodni program.

misija / sisačka biskupija