Crkva u Hrvata 383

Htjeli su mačetama sasjeći i fra Vjekina suradnika fra Stojana Damjanovića

Htjeli su mačetama sasjeći i fra Vjekina suradnika fra Stojana Damjanovića
Fra Stojan Damjanović na dužnosti je domeštra franjevačkih novaka na Visovcu

U dramatičnome životu afričkog misionara fra Vjeke Ćurića i njegovoj pogibiji 1998. godine sudionik tih događaja bio je i fra Stojan Damjanović. Fra Stojan, koji je u afričkim misijama proveo punih 13 godina, bio je subrat fra Vjeke Ćurića i s njim ulagao nadljudske napore da se od pokolja u građanskome ratu u Ruandi izbavi što više ljudi. Od smrti su spasili i 18 časnih sestara.

U knjizi-dokumentu o mučeničkome životu i djelu fra Vjekoslava Ćurića, koju je napisao Željko Garmaz, uz kazivanja velikog broja suvremenika i suradnika, autor nije ulazio u dublje raščlambe fra Vjekina ubojstva 31. siječnja 1988. u Kigaliju, glavnome gradu Ruande, niti je geopolitičkoga okružja na uzavrelim afričkim prostorima u šestogodišnjem građanskom ratu u toj zemlji 1994.-2000. U kraćem razgovoru u o njegovoj knjizi i naše pitanje, autor nije mogao potvrditi tko su zapravo bili počinitelji tog gnusnoga zloćina iz potaje. Istaknuvši, kako istraga o tome nikad u cijelosti nije provedena. Zašto, ne zna se. 

Poznato je, međutim, da je skupina ljudi u koje je, čini se, misionar imao povjerenja, nagovorila fra Vjeku da iz jednog provincijskog mjesta njegovim terencem pođu u Kigali. Pristao je, ali je time potpisao i svoju smrtnu presudu. Izrešetali su ga mecima u autu u tome gradu i nestali. Pravi motiv nikad nije otkriven. Ali se smatra da su to bili pripadnici organiziranih, naoružanih skupina koje su nasilničkim sredstvima sprječavale angažiranje misionara i humanitaraca za pomoć ugroženima na svim stranama ruandskoga sukoba.

Računa se, kako navodi i visovački franjevac fra Stojan Damjanović, da je fra Vjekoslav Ćurić sa suradnicima iz misija u Kongu i Ruandi, od progona i smrti za šest godina toga strahovitog ratnog pokolja (1994.- do 2000.) s više od 800 tisuća žrtava, uspio spasiti čak 150 tisuća ljudi! Misionari su mu nakon njegove pogibije postavili spomen ploču u ruandskome mjestu Kiwanu, na zidu crkve koju je fra Vjeko sam sagradio i u kojoj je i sahranjen. 

Dotle, na širokim prostorima afričkoga kontinenta traju nadmetanja nekih sila za njihove interesne sfere, još od završetka kolonijalnoga razdoblja, sve do novijeg doba. 

Primjer tome je sama Ruanda. Ali to je bila i Nigerija i susjedni Kongo, destabiliziran nakon belgijske prisutnosti u njemu i odvajanja njegove provincije Katange u tobožnju neovisnu državu, na čelu s diktatorom Moiseom Chombeom i njegovom kasnijom propasti. Repovi takvih stradanja Afrike vuku se i do danas.

U cijeloj tragičnoj priči o misionaru fra Vjekoslavu Ćuriću, zanimljiv je i znakovit i jedan detalj. Naime, nakon toliko godina pokušat će se obnoviti i konzervirati njegov stari automobil, terenac-mercedes, kao spomen, koji je ostao sačuvan i u kome je u svojoj 41. godini fra Vjeko okončao svoj život.

Afričko misionarstvo umalo nije stajalo života i samoga fra Stojana Damjanovića kad se sa svojom redovničkom braćom spremao iz Ruande spasiti 18 časnih sestara klarisa od sigurne smrti.
Jednoga dana, priča danas fra Stojan, nepoznata naoružana skupina zaskočila ga je kraj planinskoga grada Bukavu-a, pokrajine Kiwu u DR Kongu. Vjerojatno su nekako saznali da fratri namjeravaju iz zatočeništva izbaviti te redovnice-franjevke kao i za neke druge njihove akcije. 

- Zaustavili su me i na silu izvukli iz auta, prisjeća se fra Stojan, opljačkali misijski novac koji sam sobom nosio i htjeli me sasjeći mačetama. Ni sam ne znam kako sam se uspio obraniti, osloboditi i autom pobjeći do naše misije u Nyamendeu u Kongu.

Klarise smo na kraju ipak uspjeli izvući, a aktivno je u tome sudjelovao i fra Vjeko, dodaje fra Stojan. Otpremili smo ih helikopterom francuske vojske u Keniju, koja je u Ruandi bila u mirovnoj misiji UN-a. Odatle su sigurno pristigle u Europu, u Belgiju, gdje je sjedište njihova reda“. 

Godine 1999. na blagdan sv. Klare fra Stojan se vratio u Hrvatsku i u franjevački samostan na Visovcu, gdje je i danas na dužnosti domeštra novaka. Zanimljivo je, da je na isti blagdan sv. Klare godine 1986. kao misionar otišao u Afriku. 

Ali usprkos svim opasnostima koje je preživio, fra Stojan nikad nije zaboravio Afriku. Prije nekoliko godina ponovno je posjetio Kongo i svoju staru misiju.
- Ondje sam, završit će fra Stojan svoju misionarsku priču, dok sam služio na tom rizičnom području, osobno doživio i lijepe stvari. Upoznao sam i jednoga kralja od jednog od brojnih naroda u toj velikoj zemlji. Toliko smo se zbližili, da je svojemu najmlađem sinu dao ime mojega brata. Drugoga, odrasloga, poslao je na studije u Zagreb. A jedan kongoanski biskup nedavno je posjetio Hrvatsku i nas na Visovcu.

A što se fra Vjekina života i djela tiče i njegove mučeničke smrti, prije nekoliko godina pokrenuta je i službena inicijativa za njegovom beatifikacijom, proglašenjem blaženim. A autor Garmaz već ga u svojoj knjizi, neslužbeno u naslovu, naziva Svecem našeg doba.

JOŠKO ČELAR