Crkva u Hrvata 360

Dr. Saša Horvat: Sloboda volje jedna je od temeljnih odrednica ljudskoga bića

Dr. Saša Horvat: Sloboda volje jedna je od temeljnih odrednica ljudskoga bića
Dr. Saša Horvat s Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta – Teologije u Rijeci

Izlaganjem „O slobodi volje: suvremene interdisciplinarne perspektive" dr. Saše Horvata s Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta – Teologije u Rijeci, započeo je u ponedjeljak 8. siječnja radni dio programa prvoga dana Katehetske zimske škole koja se u organizaciji Nacionalnoga katehetskoga ureda HBK održava u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu.

Tema ovogodišnje Katehetske zimske škole je „Doprinos katoličkoga vjeronauka razvoju samostalnosti i odgovornosti učenika", a okupila je oko 350 vjeroučitelja.

Dr. Horvat na početku je ustvrdio da je sloboda volje jedna od temeljnih odrednica ljudskoga bića. Donoseći svakodnevne odluke, redovito bivajući pred određenim izborom, čovjek prakticira svoju slobodu i poistovjećuje se s njom. Životno iskustvo slobode volje relativno je rano u duhovnoj baštini Zapada zadobilo svoje teoretsko opravdanje i vrijednost u teološkim i filozofskim promišljanjima, ustvrdio je dr. Horvat, uvodeći okupljene u izlaganje.

Pojasnio je da je cilj predavanja kritički promotriti suvremene interdisciplinarne perspektive promišljanja pitanja slobode volje, s posebnim osvrtom na neuroznanstvena istraživanja. U prvomu dijelu predavanja ukratko je upoznao sudionike s osnovnim odrednicama slobode volje i uputio na poteškoće koje se javljaju zbog različitih tumačenja. Približio je, pritom, kontekst suvremenoga promišljanja o čovjeku, a u kojem se, kako je rekao, suprotstavljaju humanistička slika čovjeka i znanstvena slika čovjeka.

„Kršćanin misli da je sloboda mogućnost čovjeka da čini dobro. Čovjek je slobodan da bira ono što je važno, pravedno, istinito", naveo je tako misli o slobodi iz vjeronaučnoga udžbenika za 6. razred „Pozvani na slobodu". Istaknuo je činjenicu da sve veći broj znanstvenika tvrdi da je sloboda volje iluzija te potaknuo na promišljanje što takav stav znači za čovjeka i njegov identitet, nadalje za njegov osjećaj odgovornosti kao i za društvo.

U drugome dijelu predavanja približio je sudionicima pitanje slobode volje u odnosu na područja kognitivne znanosti i neuroznanosti. Riječ je o disciplinama koje u ovom trenutku postavljaju nove, u najmanju ruku, uznemirujuće temelje znanstvene slike čovjeka, a koja se, kako je istaknuo, radikalno razlikuje od filozofskih i teoloških nauka. U ovim trenutačno vodećim znanstvenim disciplinama – kako po značenju koje uživaju u znanstvenom svijetu tako i po novčanim iznosima koji se dodjeljuju njihovim projektima – razumijevanje ljudske biti ostvaruje se unutar materijalističkoga pogleda na svijet i redukcionističke metode.

Upravo na temelju navedene metode, sve ljudske sposobnosti, ostvarenja i dimenzije djelovanja reduciraju se na 'neuronska ispaljivanja' unutar toga fantastičnoga i izrazito kompleksnoga organa – mozga. Tako se i pitanje slobode volje promatra isključivo kroz aktivnost neuronskih struktura, koje preuzimaju ključnu ulogu u procesu donošenja odluke, čime postaju nesvjesni nosioci ljudskoga odlučivanja, dok se ideja slobode volje proglašava iluzijom. Nije to ni prvi ni posljednji put da prirodne znanosti samostalno, bez želje za dijalogom s filozofijom i teologijom, pokušavaju odgovoriti na pitanje 'što je čovjek?', a njihovo se promišljanje odvija u fizikalističkomu antropološkom okviru, poručio je, između ostaloga, dr. Horvat.

U završnom dijelu predavanja iznio je kritiku antropoloških zaključaka o slobodi volje utemeljenih na empiričkim neuroznanstvenim istraživanjima. Izlaganje je zaključio riječima pape Ivana Pavla II. „Svaki znanstvenik je danas pozvan sudjelovati u strpljivoj reintegraciji ljudskoga znanja. U pitanju je ništa manje nego budućnost čovječanstva i kulture". Te je riječi papa Wojtyla izgovorio u pozdravu neuroznanstvenicima i teolozima u Vatikanu 1988. godine.

Dr. Marinko Vidović, profesor biblijske teologije na Katoličkomu bogoslovnom fakultetu u Splitu, održao je izlaganje „Za slobodu nas Krist oslobodi (Gal 5,1)". Na početku je pojasnio povijesne okolnosti nastanka poslanice, njezinu osnovnu strukturalnu rasporedbu i proučavanje njezina sadržaja pod vidom govora o slobodi. Pavao ne razmišlja o slobodi ni filozofski ni sociološki, nego samo vjernički. Vjeroispovijed o Božjemu spasenju u Kristu određuje njegov govor o slobodi kao teološki, kristološki i soteriološki. Sloboda je dar Božji u Kristu kojim započinje proces spasenja (opravdanje), a i samo spasenje kao cilj svekoliko povijesno-spasenjskoga događanja može se i Pavao ga izražava pojmovljem oslobođenja, rekao je, uz ostalo, predavač.

Pojasnio je da Pavao zbog specifičnih okolnosti pisanja Galaćanima, o slobodi razmišlja u kontekstu pisamskoga govora o Abrahamu, a onda o njegovim ženama i sinovima. Abraham je vjernik na temelju Božjega obećanja, a ne Zakona, što znači da se Abrahamovo sinovstvo kao izraz slobode ostvaruje u sferi obećanja, a ne Zakona. Sloboda se ne određuje izvanjskim čimbenicima, nego unutarnjim opredjeljenjima, poručio je dr. Vidović. Sloboda je majka onih koji vjeruju, ona je zov Jeruzalema odozgo, a sadašnji Jeruzalem, odnosno zakonska rasporedba spasenja ostavlja čovjeka u ropstvu, odnosno u izvanjskim određenostima njegove povijesne egzistencije koje uvijek zarobljavaju.

Sloboda je dar nove rasporedbe spasenja u Kristu. Krist za nju oslobađa, a to znači da sloboda u smislu slobodne volje i njezinih mogućnosti treba biti oslobođena, i tek ta oslobođena sloboda kao indikativ unutarnje transformacije čovjeka omogućuje njezino ispravno prakticiranje u konkretnom životu, istaknuo je, između ostaloga, profesor biblijskih znanosti. U zaključku je poručio da je sloboda zapravo opredjeljenje za služenje te je njezin temeljni modus ostvarenja ljubav.

misija / ika