Crkva u Hrvata 274

Požeška biskupija proslavila svoga zaštitnika svetog Lovru

Požeška biskupija proslavila svoga zaštitnika svetog Lovru
Središnje slavlje predvodio je biskup Huzjak u zajedništvu s mjesnim biskupom Antunom Škvorčevićem i nadbiskupom Đurom Hranićem

Na svetkovinu sv. Lovre, zaštitnika Požeške biskupije i njezina Caritasa, 10. kolovoza, na otvorenom prostoru ispred Biskupskog doma u Požegi u neposrednoj blizine svečeve crkve, središnje biskupijsko misno slavlje predvodio je bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak u zajedništvu s mjesnim biskupom Antunom Škvorčevićem i đakovačko-osječkim nadbiskupom i metropolitom Đurom Hranićem te članovima Stolnog kaptola, četrdesetak svećenika iz središnjih biskupijskih ustanova i župa grada Požege te drugih dijelova Požeške biskupije.

Pozdravljajući na početku slavlja okupljene vjernike i čestitajući im svetkovinu zaštitnika Požeške biskupije, biskup Škvorčević rekao je da nas je danas sv. Lovro okupio u svojoj starodrevnoj crkvi na euharistijsku postaju karitativnih djelatnika u pripravi za Treći biskupijski euharistijski kongres o 20. obljetnici utemeljenja Požeške biskupije. Podsjetio je kako je na poticaj utemeljitelja Požeške biskupije sv. Ivan Pavao II., koji je svojim apostolskim breveom potvrdio sv. Lovru za nebeskog zaštitnika požeške mjesne Crkve, sv. Lovro izabran i za zaštitnika njezina Caritasa. Posebni pozdrav uputio je biskupu Huzjaku, zahvalivši mu što je svojim dolaskom u Požegu vjernicima Požeške biskupije posvjedočio ne samo zemljopisnu povezanost, nego i duhovnu blizinu i solidarnost.

Pozdravljajući nadbiskupa Hranića, rekao je da je njegovo sudjelovanje na ovom slavlju očitavanje zajedništva Đakovačko-osječke crkvene pokrajine na prostorima Slavonije, koje je "zajedništvo Kristovih patnja", kako je u svojoj Poslanici pisao apostol Petar i da je "to zajedništvo još uvijek označeno brojnim neizliječenim ratnim ranama, a pored toga siromaštvom, odlascima mladih ljudi i cijelih obitelji u tuđinu". Svećenicima i đakonima poručio je da je po njima danas ovdje prisutan mar i žar kojim oni u suradnji sa svojim biskupom nastoje služiti Božjem narodu Požeške biskupije, kao što je sv. Lovro surađivao s Rimskim biskupom.

Zahvalio im je što tijekom 20 godina života te mjesne Crkve u njima nije ponestalo suradničke požrtvovnosti u vršenju pastoralnog poslanja. Zamolio je sv. Lovru da prati, hrabri i pomaže svećenike koji ovih dana odlaze na nove župe i ondje u novim okolnostima nastavljaju vršiti svoje svećeničko poslanje.

Pozdravio je nazočne vjeroučitelje, bogoslove i sjemeništarce, predstavnike profesora i učenika katoličkih škola te njihove "naj-maturante" kojima je čestitao na školskim uspjesima. Poseban pozdrav uputio je svim djelatnicima biskupijskog Caritasa na čelu s novim ravnateljem Ivanom Popićem, tajnicom Ksenijom Mikulčić i suradnicima, kao i caritasovim volonterima iz različitih župa biskupije te im svima zahvalio za ono što nastoje činiti u prilog najmanje braće. Izraze dobrodošlice uputio je djelatnicima caritasove kuhinje u Požegi koji svakodnevno opskrbljuju kruhom i mlijekom te toplim objedom gotovo stotinjak bolesnih, siromašnih i osamljenih ljudi, pružajući im tako utjehu i ohrabrenje.

Pozdravio je i predstavnike učenika i studenata koji su tijekom prošle školske godine primali stipendije od Zaklade Požeške biskupije, i izrazio nadu da će ih postignuti uspjesi u prošlogodišnjem školskom radu preporučiti i za stipendije u sljedećoj školskoj godini, za koje se danas otvara natječaj. Zahvalio je mladima koji su bdjenjem u crkvi Sv. Lovre stvorili duhovno raspoloženje za današnje slavlje. Zamolio je sv. Lovru da svima pomogne da budu jači od svih životnih nevolja te poput njega ostanu pobjednici u Isusu Kristu.

U pozdravu biskup Huzjak istaknuo je da je sv. Lovro iz vjere živio i crpio snagu za svoje služenje sve do prolijevanja krvi. Podsjetio je nazočne da je i njih oko Kristova oltara sabrala upravo njihova vjera u Krista uskrsloga, koji je za nas i za naše spasenje krv svoju prolio. Pozvao ih je da u tom slavlju budu molitelji za Crkvu, za djecu i mlade, bolesne i nemoćne, stare i napuštene te za sve one koji svojim životom i požrtvovnošću poput sv. Lovre pridonose da u svijet uđe dobro, istina i plemenitost.

U homiliji je biskup Huzjak govorio o sv. Lovri kao mladom čovjeka koji je u davnom 3. stoljeću, gradeći planove za svoju budućnost, upoznao Krista i u njemu prepoznao nadu i ostvarenje svojega života. Rekao je da nam primjer života sv. Lovre i Božja riječ naviještena na njegovu svetkovinu govore što je to mučeništvo i što je zapravo kršćaninov život te nas pozivaju da u tom svjetlu i mi promislimo o svom vlastitom životu.

Podsjetio je da je služenje (diakonia) koje je u Crkvi vršio đakon Lovro od samog početka bilo služenje Božjoj riječi i ljudima koji su u potrebi, kao i na činjenicu da su Crkvi za vršenje te službe bila potrebna i određena materijalna dobra. Podsjetio je i na činjenicu da je đakon Lovro svoju službu obnašao u vrijeme kad je rimski car Valerijan progonio Crkvu iz dva glava razloga, a to su pohlepa i bezbožnost. Vlastodršci u Rimskom Carstvu progonili su Crkvu, želeći joj s jedne strane oteti ono što je posjedovala, a s druge strane njezine članove udaljiti od Krista i izbrisati sve ono što je Bog u njih usadio, odnosno lišiti je njezinih i materijalnih i duhovnih dobara.

Ustvrdio je da nam povijest svjedoči kako su svi diktatori, koji su tijekom povijesti htjeli zauzeti Božje mjesto, bili vođeni pohlepom i bezbožnošću, odnosno neprijateljstvom prema istini koju je Bog objavio o sebi i o nama ljudima, i koja jedina može ispuniti čovjeka te ga uzdići na njegovo pravo dostojanstvo. Povijest nam također potvrđuje, nastavio je biskup Huzjak, da pohlepa i bezbožnost čovjeka vode u propast i lišavaju ga vječnoga života. Kao primjer naveo je ono što se događalo po završetku II. svjetskog rata, kad su komunistički vlastodršci, želeći u Hrvatskoj zauzeti Božje mjesto, Crkvi oduzimali imovinu i u sva područja javnog života silom nametali bezbožni ateizam, a činili su to zato jer su znali da se s bezbožnim ljudima može lako upravljati i manipulirati.

Đakon Lovro, poput braća Makabejaca iz prvog čitanja i tolikih drugih mučenika, nije se prestrašio pred vlastodršcima koji su ga progonili i mučili vatrom, već je svojoj mučeničkoj smrti pristupio s humorom, jer je žar vjere za Isusa Krista u njemu bio jači od svih muka. On je vjerovao Isusovoj riječi o pšeničnom zrnu koje umirući daje rod, i bio je uvjeren da će, ako svoj život položi za Krista, i on uroditi obilnim rodom za život vječni. Naglasivši kako je mučenička smrt đakona Lovre mnogim ljudima bila poticaj da postanu kršćani, tako da se s pravom moglo reći da je "krv mučenika sjeme novih kršćana", biskup Huzjak pozvao je nazočne da život i smrt sv. Lovre i njima bude poticaj da ne budu pohlepni i bezbožni, nego ljudi koji će imati "svega dovoljno za sebe i izobilno za svako dobro djelo", kako kaže sv. Pavao u drugom čitanju.

Ustvrdivši da pohlepni i bezbožni čovjek nikad neće imati dovoljno materijalnih dobara i da će se uvijek izgovarati da ne može drugima pomagati, zato što odbacuje Boga koji mu jedini može dati sposobnost da procijeni koliko je njemu dovoljno, a koliko može i treba dati drugima, biskup Huzjak pojasnio je kako čovjek koji ne vjeruje u Boga nema nikakvog razloga da bude darežljiv prema svojim bližnjima.

Lovrina motivacija da čini dobro je bio Bog, a to bi trebala biti motivacija i svakog kršćanina, a osobito karitativnog djelatnika, zaključio je biskup Huzjak, ustvrdivši da živimo u vremenu koje traži svjedoke, i tražit će ih sve više, jer svjedočanstvo budi nasljedovanje. Završavajući homiliju pozvao je nazočne, osobito mlade, da budu nasljedovatelji Krista Gospodina, sv. Lovre i drugih mučenika, da vjeruju kako ovdje u Hrvatskoj imaju mogućnost steći materijalna dobra, koja ne samo da će biti dovoljna za njih, nego će od njih moći davati onima koji su u potrebi.

Za prikazne darove karitativni djelatnici iz različitih dijelova Požeške biskupije prinijeli su dobra koja će biti podijeljena siromasima.

Na svršetku misnog slavlja biskup Škvorčević je zahvalio sv. Lovri što svojim primjerom i zagovorom caritasove volontere potiče na žrtvu prema onima koji su siromašni i potrebni te stalno smišljaju kako u stanja ljudske nemoći unositi Isusovu blizinu. Zahvalio je mons. Huzjaku što je kao svećenik i biskup podijelio s njima u Požegi ono što nosi u svom srcu i tako obnovio i učvrstio zajedništvo između Požeške i Bjelovarsko-križevačke biskupije. Zahvalio je i nadbiskupu Hraniću što je – unatoč svojim velikim obvezama – sudjelovao na slavlju u Požegi i posvjedočio svoju pažnju prema susjednoj mjesnoj Crkvi.

Nakon mise u Dvorani sv. Terezije Avilske održan je prigodni program za caritasove volontere i korisnike caritasovih usluga. Biskupe, svećenike i sve nazočne na početku je pozdravio Ivan Popić, ravnatelj Caritasa Požeške biskupije. Potom je biskup Škvorčević čestitao djelatnicima i volonterima Caritasa svetkovinu njihova svetog zaštitnika, zahvalio za njihovo dragocjeno služenje Isusu Kristu u najmanjoj braći, istaknuo određenu nepotpunost euharistijskog otajstva kad se ono ne konkretizira u svakodnevnom životu za druge te ih je ohrabrio na još zauzetije djelovanje i suradnju na karitativnom području.

Ivana Miličić, studentica prve godine Glazbene akademije u Zagrebu, izrazila je svoju zahvalnost Požeškoj biskupiji za stipendiju koje od nje prima sviranjem na violini Canzonette Dore Pejačević. Vjeroučitelj Mirko Čičak i diplomirana studentica medicine Marija Berić, nekoć i sami stipendijanti Biskupijske zaklade, zahvalili su biskupu Škvorčeviću za pruženu materijalnu pomoć njima i njihovim obiteljima, te posvjedočili koliko im je biskupijska stipendija značila ne samo u materijalnom, nego i u duhovnom smislu izgradnje u zrele kršćanske osobe te su potaknuli sadašnje stipendijante na marljiv rad i na pomaganje drugima.

Biskup Škvorčević zatim je uručio naj-maturantima katoličkih gimnazija u Požegi i Virovitici nagradu za posvjedočenu marljivost i uspjeh te otvorio natječaj za učeničke i studentske stipendije u školskoj godini 2017./2018.

Slijedio je film o dvadesetogodišnjem djelovanju Caritasa Požeške biskupije koji je izradio Marijan Pavelić. Tajnica biskupijskog Caritasa Ksenija Mukulčić izvijestila je o karitativnim projektima koji su ostvareni minule godine, a Ljilja Marić, volonterka caritasa župe Kaptol, prikazala je njihov karitativni projekt. Sav program je vodio Miroslav Paulić, profesor hrvatskog jezika i književnosti u Katoličkoj gimnaziji s pravom javnosti u Požegi, a mladi požeški glazbenici pod ravnanjem Josipa Prajza svojim pjevanjem i sviranjem pridonijeli su ljepoti volonterskog susreta.

Svi nazočni stipedijanti Požeške biskupije predali su vodstvu Zaklade izvještaj o svojim uspjesima u minuloj školskoj godini. Volonteri su potom sudjelovali na domjenku gdje su imali prigodu izmijeniti iskustva o svom karitativnom radu.

misija / ika

Komentari: 0

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.