Bože sačuvaj 1302

Što je s našim ženama?

Što je s našim ženama?
ILUSTRACIJA

''Dan žena'' je dan kada se slave ekonomska, politička i društvena dostignuća pripadnica ženskog spola. Da ne ispadnem ''ograničena'' nadodat ću: i svih koji se tako osjećaju, a ne nose ova dva x kromosoma niti spolna obilježja koja iz toga proizlaze.

Sve je kao i obično krenulo od nečije muke. Konkretno od životnih muka tekstilnih radnica i preko 140, u požaru, poginulih, žena u tvornici ''Triangle Shirtwaist'' u New Yorku 1911. Tužna je činjenica da se danas na tuđoj muci najbolje zarađuje. Zato je dan posvećen ženama samo još jedan trik za postizanje dobre zarade na račun priče o pravima žena.

Gdje su naša tekstilna postrojenja i njihove radnice? Većina je zatvorena, radna snaga otpuštena ili strepi pod stečajem. Netko je i tu ''podebljao džep''. Preko poreza, nameta ili krađom svih mogućih materijala koji se daju unovčiti, baš kao u slučaju tvornice ''Kamensko'' ili ''Preslica'' u mom rodnom gradu. Primjera je previše. Toliko o ekonomskim ''dostignućima''.

Za žene se najčešće ''od milja'' govori da su ''kvočke'', ''kokoši'' ili ''babe''. Nameće im se određeni stereotip izgleda i ponašanja, zbog čega kozmetička industrija cvjeta. U skladu s tim, što god da napravile ili rekle, na bilo kojoj naslovnici će joj se istaknuti određeni fizički detalj ovisno o tome podržava li je sveukupna javnost ili ne. Zbog toga smo obasipani slikama Predsjednice u kupaćem kostimu, našminkane Mirele Holi ili do vrata zakopčane Marijane Petir. Toliko o političkim ''dostignućima''.

Koliko se ženino tijelo ne cijeni nego se na njemu zarađuje vidljivo je i iz nedavnog photo sessiona u dubrovačkoj crkvi. Dok je ona uvjerena da radi nešto revolucionarno, nitko joj ne zna čak ni ime. Ona je samo gola ''ženska'' s kontroverzne slike.

Ženama nije omogućeno dostojanstveno življenje majčinstva. Počevši od toga da se njena čudesna plodnost ne potiče i ne veliča. Uz to joj se često uskraćuje istinski bračni ili, politički korektno rečeno, partnerski život, jer je muškarac često prisiljen otići ''trbuhom za kruhom'' kako bi izvukao obitelj iz podstanarstva i omogućio im bolje životne uvjete. Toliko o društvenim ''dostignućima''.

Što to onda slavimo? Mučeničke živote žena iz tvornice s početka priče? Što je s našim ženama? Prema njima nemamo sućuti!? Dok one još uvijek vode svoju bitku, većina plače na turske i španjolske sapunice, nosi kinesku odjeću, govori engleski jezik bolje od hrvatskoga jezika... Slavimo li one koji su od njihove muke napravili još jedan valentinovski, isto tako izrabljen i redefiniran, dan? Svi slave pa moramo i mi. Na Dan žena će brojni kolektivi otići na plaćene večere, koncerte i zabave. Neće ih zaustaviti to što su im radni uvjeti nikakvi ili plaće neisplaćene.

Lijepo je u trenucima krize pronaći bilo koju ''izliku'' za slavlje i priliku da se istakne veličina i ljepota jednog bića kao što je žena. Po tom pitanju joj treba posvetiti i više od jednoga dana, čak i bez nekog posebnog razloga. Kolektive treba poticati i nagrađivati svakodnevno. No, pritom treba biti svjestan da nismo napredovali dok iti jedna žena ili muškarac pate zbog nepravde sustava ili nemaju osnovne uvjete za dostojanstven život, a takvih je još uvijek previše.

Činiti dobro za ženu znači posvetiti se i muškarcu. On treba imati sve uvjete i poticaj za vlastitu realizaciju kako bi mogao biti najveći oslonac i podrška ženi. To se čini od malih nogu i odgovornost je društva kao i svakog pojedinca kojemu bi to društvo trebalo pomoći i služiti. Pa mi smo produkt odgoja te plod odnosa jednog muškarca i žene. Anomalije i problemi nisu ''pali s neba'', nego su kao i sve ono što je pozitivno, nastali iz tog odnosa. To je začarani krug za koji je odgovoran svatko od nas. Zato je bitan rad na samom sebi da bismo mogli podržavati, odgajati ili voditi drugoga. Slijepac ne može voditi slijepca...

Dok se ne ostvare ti preduvjeti, sve dok dopuštamo da nam se serviraju ''šarene laži'' i ''mažu oči'' raznim marketinškim trikovima i dok se odlučno i beskompromisno ne zauzmemo za sebe i druge, neće nam pomoći niti jedna konvencija i ''slovo na papiru''. Pa ni ona ''Istanbulska'' koja se ne dotiče ni jednog od ovih problema nasilja. Servira li nam se opet još jedan trik za zaradu na ženama? O tome idući put...

Piše Iva Ivković Ivanišević