Baština 1163

Fra Bože Vuleta: Egzodus iz Hrvatske potiču i ljevica i desnica

Fra Bože Vuleta: Egzodus iz Hrvatske potiču i ljevica i desnica
Fra Bože Vuleta iz Franjevačkog instituta za kulturu mira / CROPIX

U Hrvatskoj cvjetaju nesigurni oblici rada; tu su ogromni, najčešće neplaćeni ili potplaćeni prekovremeni sati; u nekim djelatnostima radnik mora biti na raspolaganju 24 sata 7 dana u tjednu...

Teško je nabrojiti kojim se sve projektima bavio Franjevački institut za kulturu mira. No, jedno je sigurno, uvijek je bila riječ o značajnim i važnim društvenim pitanjima, poput opraštanja i pomirenja, dvjema teškim riječima u ratno i poratno doba u Hrvatskoj i BiH; socijalnom zagovaranju u hrvatskom, po ovoj temi naopako okrenutom društvu; očuvanju stvorenoga kad je došlo vrijeme rasprodaje nacionalnog blaga itd.

Njihove dugogodišnje teme poput kampanje protiv trgovine rada nedjeljom, odgovornosti za vode, borbe protiv tankera u Jadranu, zagađenju okoliša ili nasilju nad ženama još uvijek izazivaju veliku pozornost i polemike. O nekim aktualnim temama razgovarali smo s dopredsjednikom Instituta fra Božom Vuletom.

- Fra Bože, zbog čega su se fratri toliko upeli protiv termoelektrane na jezeru Peruća? Je li ona toliko zlo i je li stvar samo u tome da stanovnici ne žele "novitade", kako pokušavaju proturiti investitori?
- Nismo mi bili apriori protiv termoelektrane. Naprotiv, kao laici smo bili skloni u tom vidjeti projekt koji bi cetinskom kraju mogao donijeti boljitak. Ali kad smo, kao i u sličnim situacijama, konzultirali neovisne stručnjake, vidjeli smo nimalo benigno naličje toga projekta. Spoznaja o ogromnim količinama zagrijane vode iz rashladnih sustava koja bi se vraćala u jezero, odnosno u korito Cetine, o količini štetnih plinova koji bi se oslobađali iz 110-metarskoga dimnjaka s 9-metarskim promjerom sparila je svaki ostatak naše nade da bi taj projekt ipak mogao biti prihvatljiv.

Kad k tomu znamo da se takve elektrane u svijetu zatvaraju, prvenstveno zbog neisplativosti, onda se uključi alarmna lampica. Činjenica da su cijene plina u porastu, a Hrvatska bi ga za te potrebe morala uvoziti, uključuje i alarmno zvono. Dakle, nije riječ o otporu "novitadama". U pitanju je voda! Komu nije dovoljan taj razlog, uzaludna su sva druga objašnjenja.

Veća je "novitada" reverzibilna hidroelektrana pa joj se nismo usprotivili. Dapače, posebno podupiremo projekt reverzibilne hidroelektrane Blace, odnosno Korita. Ona svojom snagom (900MW) dvostruko nadmašuje spornu termoelektranu Peruća (450MW), a ekološki je neupitna. Uz to bi se s njom u potpunosti riješio i sustav obrane od poplava i optimizirao sustav navodnjavanja Sinjskoga polja. I nije nevažno - njezin je investitor poznat: javno poduzeća HEP i Hrvatske vode te Splitsko-dalmatinska županija.

Alarmantna situacija

- Što je Hrvatski savez za nedjelju?
- Podsjetio bih najprije na našu kampanju sa sindikatima, Hrvatskim Caritasom i drugima za neradnu nedjelju iz 2003./2004. godine. Ona je rezultirala dvokratnom promjenom zakona (2004. i 2009.), ali nažalost ti se zakoni nisu održali na Ustavnom sudu zbog nedostatka političke volje da se ti problemi u sustavu rada kvalitetno riješe. Od tada se stanje pogoršavalo. Stoga smo procijenili da se moramo tješnje udružiti: Crkva, sindikati, druge vjerske zajednice, kulturne i druge ustanove i organizacije, udruge itd. Po uzoru na druge europske zemlje, odlučili smo osnovati svoj nacionalni savez za slobodnu nedjelju, a potom se učlaniti u European Sunday Alliance.

- Za koji sloj "radnih ljudi" se najviše zauzimate u toj inicijativi za neradnu nedjelju?
- Inicijativa nije ograničena na zauzimanje za slobodnu, neradnu nedjelju. Rad nedjeljom možda najbolje zrcali općenito loš sustav i kulturu rada u Hrvatskoj: porast nesigurnih oblika rada (s 10 posto u 2002. na 22,2 posto u 2016.; dok je prosjek u ostatku EU-a 14,2 posto); ako znamo da u zadnjih 15 godina među novozaposlenima udio rada na određeno vrijeme nije padao ispod 93 posto, možemo reći da u Hrvatskoj cvjetaju nesigurni oblici rada; tu su ogromni, najčešće neplaćeni ili potplaćeni prekovremeni sati; u nekim djelatnostima radnik mora biti na raspolaganju 24 sata 7 dana u tjednu, itd. Sve su to razlozi zbog kojih se događa zastrašujući egzodus radničke populacije, osobito mladih.

Uz sve to, neke djelatnosti koje nisu neophodne za funkcioniranje društva, poglavito sektor trgovine, rade i nedjeljom. Rad nedjeljom, uz sve druge problematične činjenice, ima svoje negativne učinke na cjelokupni društveni život, počevši od obiteljskoga preko kulturnoga sve do sportskoga, i opće zdravlje pojedinaca. Demografi ukazuju i na njegov negativni utjecaj na ionako alarmantno katastrofalnu demografsku sliku Hrvatske.

U svemu tome najviše je pogođena ženska radnička populacija. Žene su općenito slabije plaćene, među onima koji rade nedjeljom najviše je žena, rade u kadrovski podkapacitiranim poslovima itd.
Slične pojave susrećemo u još nekim postsocijalističkim zemljama. Poljski je parlament 24. studenog 2017. donio Zakon o ograničavanju rada trgovine nedjeljom. Od 1. ožujka 2018. godine rad u trgovinama bit će dopušten prve i zadnje nedjelje u mjesecu, a od 2020. godine radnici će uživati u potpuno neradnim nedjeljama.

Kod nas se često spominju turistička mjesta i sezona kao prepreka za neradne nedjelje trgovina. No, Austrija u kojoj se nedjeljom ne radi, ne pozna tu iznimku. Sam Beč ima više turizma nego cijela Hrvatska, ali su trgovine nedjeljom i blagdanima zatvorene. Zar ta praksa nije u interesu turističkim zemljama i regijama. Prihodi od turizma zbog toga se ne smanjuju, dapače, uvećavaju se.

Crno-bijeli pogled

- Možda bi bilo dovoljno samo kroz zakon regulirati da poslodavci plaćaju više rad nedjeljom, siguran sam da bi nedjelja odmah postala - neradnom.
- Vrlo vjerojatno. Uz učinkovite mjere provođenja sankcija za prekršitelje! Možda je sumnja u učinkovitost tih mjera zbog našeg baštinjenoga "brendovskoga" umijeća izigravanja zakona razlog sindikalnim zahtjevima za radikalnom promjenom - potpunom zabranom rada trgovina nedjeljom. No, i za iznimne mogućnosti rada nedjeljom i blagdanom trebalo bi osigurati mogućnost izbora - ali i dobre mehanizme zaštite od svakog oblika prisile, a takav rad dvostruko više platiti. To bi zacijelo povećalo vrednovanje rada nedjeljom i blagdanima onih službi koje su uobičajeno neophodne za neometano funkcioniranje društva.

- Što općenito mislite o pravima radnika u novoj, kapitalističkoj Hrvatskoj? Je li kapitalizam samo zlo kako tumače lijevi teoretičari?
- Nisu mi poznati takvi teoretičari. Možda postoji pokoji nostalgičar za nekim totalitarnim društvenim uređenjem koji sotoniziranjem kapitalizma izražava svoje nesnalaženje u demokraciji. No, nije manji broj takvih ni na "desnici". Istina, i kapitalizam je podložan degeneraciji. I kod nas su vidljivi njegovi degenerativni oblici, primjerice, privatna akumulacija kapitala. Ipak, čini mi se da prije pitanja o razini razumijevanja kapitalizma trebamo postaviti pitanje o razini poznavanja demokratskih potencijala.

Mentalno lijeni i isključivi ljudi su skloni crno-bijelom pogledu na stvarnost: lijevo je pakao, a desno raj ili obrnuto. Kad se ideološkim podjelama pristupa kao životno-smrtno važnima, one su u pravilu najjeftinija roba za kojom se poseže isključivo zbog cijene. A upravo ta jeftina ideološka magla onemogućuje vidjeti očigledna, a kamoli ona rafinirana i skrivena kršenja radničkih prava.

Nažalost, ljevica se u Hrvatskoj ozbiljno gotovo ne bavi sustavom rada. Ne brani ni one standarde za koje se borilo prije sto godina (5x8). Zato se radnici od nje distanciraju. Desnica se čini nespremnom na istinski socijalni dijalog i traženje rješenja utemeljenih na prethodno dobro izrađenim i konsenzusno prihvaćenim nacionalnim strategijama, koje nam nasušno nedostaju. Zato su u Hrvatskoj na djelu gotovo svi mogući oblici kršenja radničkih prava.

Piše Damir Šarac