Baština 904

Dogodine se slavi 1600. obljetnica smrti svetog Jeronima Dalmatinca: Hrvati mu podižu kip u Jeruzalemu

Dogodine se slavi 1600. obljetnica smrti svetog Jeronima Dalmatinca: Hrvati mu podižu kip u Jeruzalemu
Skulptura sv. Jere Vaska Lipovca na lokaciji kod svečeve crkve na Marjanu / Tom Dubravec_CROPIX

Sveti Jeronim u svojemu djelu 'O slavnim ljudima' ('De viris illustribus') o sebi piše: 'Hieronymus natus patre Eusebio, oppidio Stridonis, quod a Gothis eversum Dalmatiae quondam Pannoniseque confinium fuit.' Ili, u prijevodu na hrvatski: 'Jeronim, Euzebijev sin, iz opiduma Stridona, (porušena od Gota), što je bio na granici Dalmacije i Panonije'

Novi apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua, šesti predstavnik Svetoga Oca u samostalnoj hrvatskoj državi, uputio je prije svoga dolaska na službu u Vatikansku nuncijaturu na Ksaveru u Zagrebu pismo predsjedniku Hrvatske biskupske konferencije, zadarskom nadbiskupu Želimiru Puljiću.
"Rado dolazim u zemlju Hrvatsku, divnih zemljopisnih bogatstava i mukotrpnih povijesnih zbivanja koja su oblikovala jedan ponosan i snažan narod, čiji identitet ima svoje korijene u vjeri.

Bit će mi čast služiti Crkvi u zemlji koja je bila rodnom grudom slavnih Božjih ljudi, od velikog svetoga Jeronima pa do, u najnovije vrijeme, blaženog Alojzija Viktora Stepinca koji je skupo platio svoju vjernost domovini i Crkvi u Rimu", navodi se među inim u pismu nuncija Lingue predsjedniku HBK nadbiskupu Puljiću.

Dalmacija od Raše do Boke

Pismo sličnog sadržaja novi je nuncij s Kube – gdje je prethodne četiri godine bio u diplomatskoj službi Svete Stolice – uputio i zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Josipu Bozaniću, međutim, u tom pismu nije spominjao "velikog svetog Jeronima kojemu je naša zemlja bila rodna gruda", nego je istaknuo kako će mu "biti čast služiti u zemlji koja se diči postojanom tradicijom vjernosti Petrovoj Stolici i osjećajem punim poštovanja prema rimskom prvosvećeniku", te je pismo dovršio ovim riječima: "U iščekivanju skorašnjeg susreta s Vama, svoju službu povjeravam Vašem slavnom predšasniku, blaženom Alojziju Viktoru Stepincu, učitelju vjernosti Domovini i Svetoj Stolici."

Zašto je nuncij Lingua nadbiskupu Puljiću spominjao svetog Jeronima, a kardinalu Bozaniću nije, to je pitanje koje bi trebalo postaviti novom Papinu poslaniku u Lijepoj našoj.

No, kad bismo pokušali dokučiti nuncijeve motive, onda je vjerojatni razlog taj što je mons. Puljić na čelu drevne zadarske (nad)biskupije, koja svoje korijene – poput splitsko-salonitanske nadbiskupije – vuče također iz davnih rimskih vremena. Ovu tezu potvrđuju akti crkvenih sinodâ u Saloni (530. i 533.), gdje se zadarski biskup Andrija navodi odmah nakon salonitanskoga nadbiskupa Honorija.

Inače, prvi zapis o toj katoličkoj (nad)biskupiji u sjevernoj Dalmaciji sa sjedištem u Zadru je iz 341. godine, a prvi po imenu poznati biskup, Feliks, spominje se među sudionicima akvilejske (381.) i milanske (390.) sinode. Dakle, sve tri navedene godine su iz vremena kad je živio junak ove priče, sveti Jeronim Dalmatinac.
Sveti Jeronim rođen je 340. godine u Stridonu, u Dalmaciji. Neki pak navode u Stridonu (Stridonama), na granici između rimskih provincija Dalmacije i Panonije. 

Granica rimske pokrajine Dalmacije tekla je od ušća Raše u Istri na Snježnik, odatle, crtom približno usporednom sa Savom, preko utoka Sane u Unu do izvorišta rijeka Kolubare i Ljiga u današnjoj Srbiji; odatle se spuštala Ibrom na Šar-planinu, a potom skretala prema zapadu na rijeku Mati (Albanija) i zatim dopirala do mora, a pripadalo joj je i istočnojadransko otočje od Kvarnera do Boke.

Školu je Jeronim pohađao u Rimu i ondje je kršten. Prigrlio je pokornički, asketski život, pošao na Istok i tamo je zaređen za svećenika. Vrativši se u Rim, postao je tajnik pape Damaza i ondje je započeo prevoditi Sveto pismo s izvornika na latinski jezik. Taj prijevod Biblije naziva se Vulgata (odnosno popularni, pučki prijevod). Promicao je monaški, samostanski način života, te se nastanio u Betlehemu. Napisao je brojna djela, osobito tumačenja Svetoga pisma. Umro je u Betlehemu 30. rujna 420. 

Kako se Jeronim izjašnjavao

Zaista, je li Jeronim bio Dalmatinac? "On se sam tako nije izjašnjavao, barem koliko je poznato", ističe fra Damjan Glavaš, fratar iz Hrvatske provincije franjevaca konventualaca, trenutno na službi u samostanu svetog Frane u Splitu, u jednom svome tekstu koji je napisao prije pet godina kao gvardijan s Visa za prilog Slobodne Dalmacije "Sveti Jeronim - dan Dalmacije", u kojem je citirao našeg znamenitog novinara Vojka Mirkovića.

Poznato je, naime, da u Hrvatskoj već dulje vrijeme postoje različita tumačenja oko toga gdje se stvarno rodio sveti Jeronim.
"Jedini točniji podatak o zavičaju sveti Jeronim dao je u svojemu djelu 'O slavnim ljudima' ('De viris illustribus') s opisom života i djela nekih 150 značajnih osoba rane kršćanske književnosti. Tu je o sebi napisao: 'Hieronymus natus patre Eusebio, oppidio Stridonis, quod a Gothis eversum Dalmatiae quondam Pannoniseque confinium fuit'. Ili, u prijevodu na hrvatski jezik: 'Jeronim, Euzebijev sin, iz opiduma Stridona, (porušena od Gota), što je bio na granici Dalmacije i Panonije', kako je Mirković svojedobno pisao u Slobodnoj Dalmaciji."

Prema tome – piše fra Damjan – utvrđeno naselje (oppidum) Stridon bilo je u graničnom području dviju rimskih pokrajina. Od naših starijih pisaca, koliko je poznato, prvi Toma Arhiđakon u 13. stoljeću u svojoj "Kronici" smješta Stridon u blizinu Kvarnerskog zaljeva. Međutim, kako ostaci toga grada nisu nikada pronađeni, razni su ga pisci smještali u međusobno vrlo udaljene krajeve. Neki pisci u Istru, drugi u antičku Dalmaciju, treći u Bosnu, a neki čak i u Međimurje.

Spomenimo, tek, na ovome mjestu kako poznati hrvatski povjesničar književnosti, Slobodan Prosperov Novak, u svojoj netom objavljenoj knjizi "Sveti Jeronim Dalmatinac", u izdanju Splitsko-dalmatinske županije, zaključuje sljedeće: "Gdje god da se rodio veliki čovjek i kršćanski svetac, pisac i slavni pustinjak, rodio se na hrvatskom tlu te je stoljećima Hrvatima bio duhovni otac i zaštitnik. S pravom se može reći da je jedina Jeronimova domovina suvremena Hrvatska", i tim navodima praktički potkrepljuje nuncijeve riječi iz pisma predsjedniku HBK, nadbiskupu Puljiću.

Ipak, barem među crkvenim ljudima, ponajviše se Jeronima smatralo Dalmatincem. Tome je u prilog išlo i to što je Jeronimov suvremenik grčki crkveni pisac Paladije o njemu zapisao (na grčkom) "Ieronymos tis apo Dalmatias", a to prevedeno znači "nekakav Jeronim iz Dalmacije". Oca hrvatske književnosti, Splićanina Marka Marulića, svetom su Jeronimu vjerojatno privlačile mnoge preporuke o tome kako treba živjeti i slijediti kršćanske uzore.

Veliki hrvatski arheolog rodom iz Vranjica, don Frane Bulić, navodio je čitav niz pojedinosti, više ili manje uvjerljivih, pa da je Jeronim Dalmatinac, a ne Panonac ili Istranin. Na koncu, značajno je i to da su ga dalmatinski popi glagoljaši smatrali svojim zemljakom.

Legenda o špilji i lavu u Betlehemu

Možda mu je bilo zanimljivo i to što je Jeronim za rimskih godina školovanja živio nesputano, a tek se u zrelijim godinama stao zanimati za askezu, pa je i sam iskusio pustinjaštvo. Nešto je od toga, dakako u drugim okolnostima na drugi način, iskušao i Marulić, barem prema poznatim opisima njegova životnog puta.
Često se sveti Jeronim prikazuje s perom i knjigom kako radi u spilji u Betlehemu. Danas živi u legendi o lavu koji je ušetao u spilju dok je on radio.

Lav je u šapi imao trn, a sveti Jeronim se odvažio i bez straha izvadio trn iz lavlje šape. Lav je izlazio noću da bi se nahranio, te se vraćao svetom Jeronimu kraj nogu. Zapravo je lav svetom Jeronimu služio kao pas.
Taj Jeronimov prikaz na kojem ga se vidi u radnom zanosu u spilji očigledno se odnosi na reviziju starolatinskog prijevoda Evanđelja, tzv. Itale, što mu je u zadatak dao papa Damaz, koji ga je vrlo cijenio, uostalom, kao što smo već napisali, bio ga je uzeo za svoga tajnika.

No Jeronim je stvorio veći dio novog latinskog prijevoda cijele Biblije, slavnu Vulgatu. Radio je na tome dulje od 20 godina, stavivši tako u službu Crkve svoje veliko znanje i svoju izvanrednu kritičnost i radnu sposobnost. Tako je silno došao na glas, dobio na ugledu, da su neki u njemu već gledali budućega papu. No, to se predviđanje nije ispunilo.

Katolička crkva potvrdila je Jeronimovu Vulgatu kao službenu verziju Biblije na Tridentskom saboru koji se održavao od 1545. do 1563. godine. Izdanje ovog djela iz 1598. bilo je službeno crkveno biblijsko izdanje sve do 2001., kad je izdana i službenom imenovana Nova Vulgata.

Blagdan svetog Jeronima, koji se, podsjetimo, slavi 30. rujna na dan njegova prijelaza iz zemaljskog u vječni život, posebno se štuje u cijeloj današnjoj Dalmaciji, jer zbog njegove poznate iskrene molitve: "Parce mihi Domine quia dalmata sum" ili "Oprosti mi, Gospodine, jer sam Dalmatinac", odavno je sveti Jere zaslužio da ga u najjužnijoj hrvatskoj regiji častimo kao nebeskog zaštitnika Dalmacije.

Ta njegova krilatica simbolizira u par riječi sukus dalmatinskog načina ili, ako hoćete, stila života. Nerijetko se može čuti naše ribare ili težake, pjesnike ili klerike, kako im preko usana prelazi Jeronimova pokajnička molitva koja je karakterizirala ne samo njegov, nego i karakter svih nas Dalmatinaca ili, ako vam drago, Južnih Hrvata.

Sveti Jere, dan Splitsko-dalmatinske županije

Zahvaljujući inicijativi župana Blaženka Bobana, od prije dvije godine Splitsko-dalmatinska županija svoj dan slavi na blagdan svetog Jeronima, kad se upriličuje svečana sjednica Skupštine Županije i dodjeljuju prigodne nagrade.

Kako se 30. rujna 2020. navršava 1600. godina od Jeronimove smrti, kojega – vjerovali ili ne – kao svojega pokušavaju svojatati i susjedni Slovenci, pa navodno tim povodom pozivaju i papu Franu da posjeti Deželu, župan Boban uvelike se trudi da sveti Jere dogodine, u vrijeme kad Hrvatska u prvoj polovini 2020. predsjeda Vijećem Europske unije, bude predstavljen i u Zagrebu i u Bruxellesu kao sveti Jeronim Dalmatinac. Dio tog projekta je gore navedena knjiga Slobodana Prosperova Novaka a planira se i hodošaće Svetom Ocu u Rim tijekom godine Svetog Jeronima.

U međuvremenu se odvija još jedna zanimljiva inicijativa. Naime, fra Tomislav Glavnik, vikar Provincije svetog Jeronima franjevaca konventualaca, i mons. Petar Palić, generalni tajnik HBK i biskup hvarski, trude se preko svetog Jeronima pozicionirati hrvatsko ime u Svetoj zemlji.

Glavnik kao licencirani vodič u Svetu zemlju već pune dvije godine radi na mogućnosti postavljanja kipa svetog Jeronima u Jeruzalemu, na Sionu, u crkvi Usnuća Marijina, koju vode njemački benediktinci, a u kojoj je pod zadnje godine živio otac Jerolim Brizić Puiz, benediktinac rodom s otoka Brača (Gornji Humac – Pučišća, 8. veljače 1921.), koji je ostavio dubok trag na svetim mjestima Isusova zemaljskog hodočašća, poput Siona na Jeruzalemu i Tabghe na Genezaretskom jezeru, u svetištu Umnažanja kruha, gdje je i preminuo 13. lipnja 2014. Pokopan je u Dormiciju u Jeruzalemu na benediktinskom samostanskom groblju.

Benediktinci u Jeruzalemu prihvatili su nakanu i ostvarenje podizanja kipa svetog Jeronima. Prihvaćeno je idejno rješenja kipara Vene Jerkovića iz Kaštel Kambelovca. Nadbiskupija Koeln, kao vlasnik crkve u Jeruzalemu, složila se s rješenjem kipa, koji će se nalaziti u kripti crkve Usnuća Marijina i o tome su u pisanoj formi obavijestili fra Tomislava Glavnika.

Prema posljednjim informacijama, ostvarenje ove inicijative predviđa se u prvoj polovini rujna sljedeće godine, a svečanu misu za tu prigodu služit će apostolski nuncij u Republici Njemačkoj mons. Nikola Eterović, rođeni Pučišćanin.

Piše Ivan Ugrin