Baština 707

25. obljetnica pohoda Ivana Pavla II. Hrvatskoj: Goloruki hodočasnik Evanđelja ljubavi, sloge i mira

25. obljetnica pohoda Ivana Pavla II. Hrvatskoj: Goloruki hodočasnik Evanđelja ljubavi, sloge i mira
Kardinal Franjo Kuharić, papa Ivan Pavao Drugi i predsjednik Franjo Tuđman / Foto Glas Koncila

"Danas sam ovdje, u zemlji Hrvata, kao goloruki hodočasnik Evanđelja koji je navještaj ljubavi, sloge i mira", rekao je papa Ivan Pavao II. kada je 10. rujna 1994. godine došao u posjet ratom zahvaćenoj Hrvatskoj. Čim je stupio na hrvatsko tlo, uz zvuke fanfara poljubio je hrvatsku zemlju koju su mu prinijeli u velikoj posudi. Naime, te je godine papa operirao kuk, pa se nije mogao sagnuti da poljubi tlo, što je inače bio njegov prepoznatljiv čin pri posjeti stranih zemalja.

Nakon intoniranja papinske i hrvatske himne Papa je počasnu bojnu Hrvatske vojske postrojenu u njegovu čast, pozdravio na hrvatskom jeziku, i potom se, uz skladbu “Bože, čuvaj Hrvatsku” uputio prema svečanoj tribini. Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman u pozdravnom obraćanju papi Ivanu Pavlu II. izrazio je zahvalnost hrvatskog naroda i svih građana Hrvatske, “koji su stoljećima čekali na posjet vrhovnog poglavara svoje Crkve”. 

Istaknuvši u pozdravljanju povijesnu vezanost Hrvata uz Svetu Stolicu, njihovu vjernost Kristovoj Crkvi i veze hrvatskih vladara s Petrovim nasljednicima, predsjednik Tuđman podsjetio je na pozive koje je upućivao Svetome Ocu da posjeti suverenu i neovisnu Republiku Hrvatsku.

Prisjećajući se željenog i neostvarenog pohoda napaćenom Sarajevu, spominjući se rata i ljudskih patnji koje on donosi, Papa je rekao kako je danas “ovdje, u zemlji Hrvata, kao goloruki hodočasnik Evanđelja koje je navještaj ljubavi, sloge i mira.”

Pozdravljajući zagrebačkog nadbiskupa, pastire “drage katoličke zajednice”, druge kršćanske zajednice, islamsku i židovsku zajednicu u Hrvatskoj, te građane Zagreba s kojima je došao proslaviti 900. obljetnicu zagrebačke nadbiskupije, Papa se prisjetio naraštaja vjernika u Hrvatskoj koji su se žrtvovali za katoličku vjeru, spomenuvši se svetaca, mučenika i blaženika, podsjetivši posebno na “istaknutu i uvelike štovanu osobu sluge Božjega kardinala Alojzija Stepinca, bedem Crkve u Hrvata”, te na mnoge “sinove i kćeri ove zemlje koji su posvjedočili svoju vjeru i hrabrost i u novije vrijeme kada su se, u ime ljudskih prava i kršćanskog dostojanstva, suprotstavljali jarmu ateističkog komunizma.”

Papa je podsjetio na borbu Hrvatske za slobodu i neovisnost, međunarodno priznanje Republike Hrvatske i uspostavu diplomatskih odnosa sa Svetom Stolicom, a zatim je govorio o kulturi mira.

“Mir je uvijek moguć, ako ga se iskreno želi. Molitvu, međutim, mora pratiti velikodušno nastojanje ljudi dobre volje. Treba promicati kulturu mira, koja se nadahnjuje osjećajem snošljivosti i opće solidarnosti. Ta kultura ne odbacuje zdravo domoljublje, ali ne upada u napast nacionalističkih pretjerivanja i isključivosti.

Ona je u stanju odgojiti velika i plemenita srca koja znaju da se rane uzrokovane mržnjom ne liječe zlopamćenjem, nego lijekom strpljenja i melemom oprosta: oprosta koji valja tražiti i dati, poniznom i nesebičnom velikodušnošću. Bez ove kulture mira, rat uvijek ostaje u zasjedi te vreba i ispod pepela krhkih primirja. S kršćanskom nadom želim, i u ovom svečanom trenutku, bolno zavapiti: neka konačno prestane govor oružja i neka se srca otvore zanosnoj zadaći izgradnje mira.”

Na kraju svoga pozdravljenja Sveti Otac je svima nazočnima i svima koji su doček pratili preko radija i televizije, te svim stanovnicima Hrvatske, udijelio Apostolski Blagoslov. Nakon svečanosti dočeka u zagrebačkoj zrakoplovnoj luci Pleso, Papa je u papamobilu krenuo ulicama Zagreba, na molitvu Večernje u katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije, a cijelim su ga putem pozdravljali oduševljeni građani koji su neviđenim uzbuđenjem dočekali prvog poglavara Katoličke crkve u povijesti koji je službeno, u vjerskom i državničkom posjetu, pohodio Hrvatsku.

Navečer je u zagrebačkoj katedrali slavljena Večernja molitva časoslova, a Papa je naglasio: “Najsvjetliji lik je bez sumnje nadbiskup i kardinal Alojzije Stepinac. Svojom prisutnošću, svojim radom, svojom hrabrošću i strpljivošću, svojom šutnjom i napokon, svojom smrću, pokazao je da je istinski čovjek Crkve.”

Zar nije zajedničko bogatstvo i tradicija vjerske snošljivosti, koja se održala kroz gotovo jedno tisućljeće, pa i kroz vrlo tamna razdoblja povijesti? Ne, ne može se vjeri pripisivati fenomen nacionalističkih netrpeljivosti koje haraju ovim krajevima!

Sveti je Otac kardinalu Franji Kuhariću predao srebrni relikvijar s moćima blaženoga Leopolda Mandića, a kardinal je Papi uručio ključeve nove zgrade Apostolske nuncijature u Zagrebu.

Drugoga dana u jutarnjim satima Papa se uputio na zagrebački hipodrom, gdje ga je dočekalo oko milijun vjernika, pedesetak biskupa i 1500 svećenika. Posebno za tu priliku napravljen je oltar smješten na krstionicu kneza Višeslava, simbol 12-stoljetnoga hrvatskog kršćanstva. 

U svojoj dojmljivoj propovijedi, Ivan Pavao II. kazao je, između ostaloga: “Sadašnje tragične podjele i napetosti ne smiju biti uzrokom zaborava da mnogi elementi ujedinjuju narode koji su danas u ratu. I zato je hitno i nužno skupiti sve ono što ujedinjuje, a to nije malo, i time graditi nove perspektive bratske solidarnosti.

Mir na Balkanu, to posebno želim istaknuti u ovom trenutku patnje, nije utopija. Dapače, mir se nameće kao perspektiva povijesnog realizma! Narodi ovih krajeva međusobno su se kroz stoljeća prihvaćali, ostvarivali su mnogovrsne razmjene u području umjetnosti, jezika, pisma, kulturnoga narodnog blaga. Zar nije zajedničko bogatstvo i tradicija vjerske snošljivosti, koja se održala kroz gotovo jedno tisućljeće, pa i kroz vrlo tamna razdoblja povijesti? 

Ne, ne može se vjeri pripisivati fenomen nacionalističkih netrpeljivosti koje haraju ovim krajevima! To danas poziva na posebno zalaganje da se postigne puno zajedništvo, ne samo za kršćane, nego i za vjernike drugih vjeroispovijesti, posebno za muslimane, koji su znakovito prisutni na Balkanu. Svi su oni pozvani ostvariti civiliziran suživot, u međusobnom poštovanju.”

Nakon središnjeg susreta s vjernicima, papa Ivan Pavao II. u kasnim je popodnevnim satima zrakoplovom otputovao u Rim, a Hrvatsku je posjetio još dva puta, drugi put 1998. kad je uz Zagreb posjetio Split i Solin, a u Mariji Bistrici je beatificirao Alojzija Stepinca te treći put 2003. godine, na svom stotom apostolskom putovanju, kad je boravio u Rijeci, Dubrovniku, Osijeku, Đakovu i Zadru.

“Neka vas prati i moj blagoslov koji od srca podjeljujem vama, ovdje prisutnima, vašim dragima i svim sinovima dragog hrvatskog naroda. Bog blagoslovio Hrvatsku!”, na odlasku iz Hrvatske 11. rujna 1994. poručio je sveti papa Ivan Pavao II.

misija / Borna Marinić / hkm