Baština 1508

Na zagrebačkom groblju Mirogoj pokopan Čedo Antolić, legenda hrvatske duhovne glazbe

Na zagrebačkom groblju Mirogoj pokopan Čedo Antolić, legenda hrvatske duhovne glazbe
Bard Čedo Antolić, dugogodišnji glazbeni urednik HKR-a, umro je u 69 godini života

Na zagrebačkom groblju Mirogoj pokopan Čedo Antolić, bard i kantautor hrvatske duhovne glazbe. Sprovodne obrede vodio je fr. Anto Bobaš, dugogodišnji prijatelj Čede Antolića i voditelj HKM Hamburg. „Učio sam od najboljega, od Čede - a to je: da ništa ne smije bit' važnije od svete mise! - Misa je centar i polazište svega”, rekao je fr. Bobaš, a u ime prijatelja se oprostio Rene Medvešek, kazališni redatelj.

Ispratili smo Čedu Antolića, kantautora i barda duhovne glazbe. Ovaj dugogodišnji glazbeni urednik HKR-a umro je u 69 godini života. Kroz plodnu pedesetogodišnju umjetničku karijeru zadužio je hrvatsku duhovnu glazbenu scenu sa 120 pjesama koja se podjednako i izvode i slušaju.

Sprovodne obrede na središnjem zagrebačkom groblju Mirogoj predvodio je dominikanac fr. Anto Bobaš, voditelj Hrvatske katoličke misije u Hamburgu. Kao župnik zagrebačke župe Kraljice Svete Krunice dugi je niz godina plodno surađivao i prijateljevao s Čedom Antolićem kojemu su na posljednji ispraćaj na glavnom zagrebačkom groblju sa svih strana Hrvatske pristigli nebrojeni prijatelji, glazbenici, suradnici i poštovatelji stvaralaštva.

Fr. Anto je u uvodu nagovora prenio izraze sućuti zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića koje je uputio njegovoj obitelji i prijateljima, te, uz ostalo, posvijestio da je smrt naša ljudska stvarnost ali da i ako smo vjernici, ako se makar trudimo bit’ vjernici, onda znamo da je ono vidljivo od smrti samo polovica cijele te istine.

„Odlazak Čedin pomaže nam da u svojoj žalosti ovu nadu uvijek iznova otkrivamo. – Jer, kao što u Adamu svi umiru, u Kristu nam je darovana nada, da naš život ima budućnost, ima vječnost – u koju nas sâm Bog poziva.”

Nastavio je: „Sv. Pavao govori, da Krist sve one koji su Njegovi, želi obdariti životom koji je vječan i koji je u okrilju Božjem. – To je temelj naše kršćanske vjere, da život – tamo gdje je njegovo polazište, na kraju opet nađe ono svoje slobodno mjesto: u Bogu. A to slobodno mjesto čeka i na svakoga od nas.”

Spomenio je fr. Bobaš i neka svoja sjećanja otkako je 1996. godine upoznao legendu. Izrazio je sućut supruzi Verici, djeci Petri i Matiji, spomenuvši da tog vrsnog umjetnika neke njegove kolege nisu možda uvijek i prepoznali da je riječ zapravo o čovjeku koji je više nego itko u hrvatsku modernu glazbu unio Božje vibracije.

I ovo je poručio: „Da je Čedologija (kako ga je fr. Bobaš zvao) kojim slučajem rođen na engleskom govornom području, njegove bi pjesme vjerojatno punile stadione. – Ali, eto sad! – Zapravo, i to je slučaj velikih umjetnikâ iz malih narodâ, čime njihova umjetnost i njihove zasluge nisu ništa manje.”

„Ono što je u glazbi najvažnije, ono što ne prolazi – ne krijem da sam to s vremenom korigirao; učio sam od najboljega, od Čede – a to je: da ništa ne smije bit’ važnije od svete mise! – Misa je centar i polazište svega”, rekao je u nagovoru Antolićev dugogodišnji prijatelj i suradnik, zaključivši da će u srijedu, 28. kolovoza, biti mjesec dana otkako je Čedo Antolić svirao zadnju nedjeljnu župsku misu sa svojim dugogodišnjim zborom ‘Hrid’ u dominikanskoj crkvi Kraljice svete krunice na zagrebačkoj Koloniji.

U ime zbora ‘Hrid’ od pokojnika se oprostio Danijel Tubić, a u ime prijatelja kazališni redatelj Rene Medvešek. On je prvi put izveo dio iz glazbeno-poetskog recitala ‘Grad’ – posvećen Vukovaru i Siniši Glavaševiću – bez Čede Antolića i to onaj dio u kojem Siniša govori o umjetnicima.

„Dragi moj Čedo, svaki put kada sam govorio ovu priču o pjesnicima Siniše Glavaševića na jednom od naših recitala koje smo izvodili u ovih 20 godina, svaki put sam mislio na tebe i bio sam sretan i ispunjen jer sam znao da svaki put kad ja završim s tom pričom da će tvoja pjesma biti potpuno pokriće za to što Siniša Glavašević u svom tekstu govori o pjesnici.”

„Jer ti si pjesnik. Ti nisi pjesnik koji piše pjesme, koji se igra riječima, ili koji objavljuje knjige. Ti si pjesnik koji diše pjesme, koji živi riječ. I rijetko riječ nađe takav dom kao što je tvoja duša. Dokaz je samo to da je meni bilo dovoljno da te jedanput čujem na radiju i da te krenem tražiti i da postanemo prijatelji za cijeli život. Neizrecivo iskustvo za sve nas koji smo imali sreću nastupati ili pribivati tvojoj pjesme je biti s tobom”, zaključio je Medvešek.

Zbor Hrid, zajedno s Matijom Antolićem, oprostio se od svog voditelja izvedbama Čedinih pjesama „Ti na vratima” i „Jutro”. Od velikoga umjetnika oprostio se i velik broj svećenika, redovnika i redovnica. Poslije sprovoda bila je misa zadušnica kod dominikanaca na Koloniji.

misija / ika