Baština 482

Duhovna oporuka mons. Šantića

Duhovna oporuka mons. Šantića
Mons. Šantić s klapom HRM-a Sveti Juraj koju je i osnovao 2001. godine

Pet je godina od kako je od raka umro mons. Josip Šantić, nekadašnji generalni vikar Vojnoga ordinarijata u Republici Hrvatskoj, osnivač klape HRM-a Sveti Juraj i jedan od osnivača Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj. Svjestan da odlazi na susret s Bogom, napisao je duhovnu oporuku koju je našem vjerskom portalu Misija za objavu ustupio voditelj klape HRM-a Sveti Juraj Marko Bralić, odajući počast čovjeku koji je volio i živio svoju Hrvatsku.

I sama sam imala sreću što sam ga poznavala i s njim barem usput razgovarala na vojnom hodočašću u Lurd i slušala njegovu propovijed u četiri sata ujutro na misi pred Gospinom špiljom u Lurdu. U svetištu svetoga Ante u Padovi na povratku kući s hodočašća spomenuo mi je i svoju bolest. Tada mi se činilo da  je pun optimizma. Danas znam da je to bila vjera i beskrajno pouzdanje u Boga. 

"Svjestan ozbiljnosti trenutka u kojem živim, poslije nego su mi liječnici postavili dijagnozu te sam poslije liječenja umirovljen i nalazim se u svom rodnom mjestu Postirima od 1. siječnja 2011., već u ovom trenutku, želim se staviti u prisutnost Božju kada ću Boga gledati onakav kakav jest “licem u lice”.

Dok ovo budete čitali, dragi prijatelji, već će se dogoditi onaj presudni trenutak koji će označiti moju vječnost.

Vjerujem u Njegovo neizmjerno milosrđe da će meni grešniku biti milostiv On koji je i poradi mene postao čovjekom jer je “toliko ljubio svijet da nije poslao Sina svoga da on osudi svijet nego da se svijet po njemu spasi”. Vjerujući u tu ljubav vjerujem i u svoje spasenje.

Makar sam u svojoj slabosti griješio ipak nikada nisam prezreo Boga mog stvoritelja, spasitelja i posvetitelja. Zahvalan sam Bogu što sam rođen u svetoj Katoličkoj Crkvi koju sam ljubio svim svojim životom osobito u Svetom Ocu koji mi je predstavljao samog Isusa na zemlji.

Zahvalan sam što sam kao dijete zavolio BDM, moju nebesku majku, a koju sam rado častio kao “Gospu Karmelsku”. Njezinu slavu nastojao sam širiti kod svih hodočašća a posebno onih koja su bila organizirana za vojnike, policajce i branitelje. Molim Majku Božju Lurdsku da mi bude zagovornicom u vječnosti.

Zahvalan sam za moje biskupe: Pušića koji me je krizmo, Bezmalinovića koji me je zaredio i kome sam bio generalni vikar, Franića pod čijim sam mudrim vodstvom služio kao rektor u CBS u Splitu, Štambuka u čijem sam zajedništvu, kao generalni vikar, služio mojoj rodnoj biskupiji Hvarskoj, Jezerinca s kojim sam zajedno,kao njegov generalni vikar, u radosti osnivao Vojni ordinarijat u RH.

Sretan sam i u ovom trenutku makar se pripremam, ne bez straha, na odlazak s ovog svijeta.

Zahvalan sam svoj braći svećenicima hvarske biskupije s kojima sam zajedno surađivao na izgradnji Božjeg kraljevstva na našoj trootočnoj biskupiji, zahvalan sam za smjelost i oduševljenje svećenika Vojnog ordinarijata koji su se usudili krenuti na jedan put neizvjesnosti gradeći zajedno biskupiju za vojnike i policajce te branitelje od temelja.

Zahvalan sam za pokojnog župnika don Antu koji me je mnogočemu naučio kao i na svim profesorima u sjemeništu i bogosloviji. Bogu sam zahvalan na svojoj obitelji, majci, ocu, sestrama i bratu, posebno njemu koji mi je zajedno sa svojom suprugom iskazao toliko ljubavi u zadnjim godinama mog života, nećacima i nećakinjama koji su me uvijek s ljubavlju okruživali. S nekima od njih nadam se u trenutku smrti susresti i zajednički uroniti u vječnost vječnog i svetog Boga - spasitelja čovjeka. Bogu sam zahvalan što sam rođen kao pripadnik Hrvatskog naroda, naroda koji je u svojoj povijesti mnogo trpio zbog svoje vjernosti Crkvi ali koji je baš u tijeku mog života doživio slobodu.

Uzor u domoljublju i bogoljublju bio mio je blaženi Alojzije Stepinac kojeg sam posebno cijenio i njegovu slavu nastojao širit u svijetu. Mnoge sam drage ljude susreo tokom života koji su mi bili bliski i koji su me razumjeli i pomagali. Bilo ih je i sa područja umjetnosti, sa područja znanosti, sa područja rada.... Susreti s njima uvijek su bili velika radost a oni me i danas prate u mojim umirovljeničkim danima.

I sam pokušao biti sudionik u svim tim događanjima i zato zahvaljujem Bogu za dar što sam mogao služiti našim braniteljima na Hvaru u vremenu Domovinskoga rata dok su bili i na prvoj crti, što sam se mogao brinuti za prognanike i izbjegle, a kao generalni vikar Vojnog ordinarijata surađivati s najvišim predstavnicima ministarstava obrane, unutarnjih poslova, branitelja te Glavnog stožera Hrvatske vojske, Ravnateljstva policije i udruga branitelja.

Mogu reći da su mi to bili najljepši pastoralni dani u mom životu. Ostajem sa svima njima u duhu povezan te se svima preporučam u molitve. Posebno duhovna povezanost u vječnosti će mi ostati naši branitelji u zatvorima koje sam posebno volio i pohađao. Moja velika radost bili su članovi klape HRM “Sv. Juraj” kojima sam zahvalan za sve dobro koje su učinili na promidžbi Crkve i Domovine. I što vam svima na kraju reći: molite za mene grešnika da se na meni proslavi milosrđe Božje. Doviđenja svima u vječnosti.
Vaš don Joško Šantić. ■ U Postirama, 16. siječnja 2013."

snježana šetka