Baština 6040

Don Stipe Ljubas: Kristinina duša mi je pokazala da treći radnik leži u tunelu elektrane

Don Stipe Ljubas: Kristinina duša mi je pokazala da treći radnik leži u tunelu elektrane
Don Stipe Ljubas na grobu Kristine Šušnjare u triljskom groblju

Od početka sam pratio tragični događaj u Hidroelektrani Dubrovnik. U subotu 12. siječnja intenzivno sam se molio duši naše Kristine Šušnjare da se kod Svevišnjeg zauzme za pronalazak nestalog trećeg radnika Davora Pozniaka.

U jednom trenutku dobio sam viđenje da tijelo trećeg radnika voda nije kroz tunel izbacila u more, već da je ono i dalje u tunelu, u jednom bočnom rukavcu. Kako sam znao da je na mjestu nesreće državni tajnik Mario Šiljeg, kojega od ranije poznajem, u subotu navečer sam ga nazvao mobitelom te mu iste večeri u 20.13 poslao SMS poruku sljedećeg sadržaja: "Treći stradali nalazi se unutra. Pogledati skale za spas. Veliki pozdrav".

U nastavku sam, u 20.40, na komad papira prenio sliku (skicu) koju sam u podsvijesti vidio za vrijeme molitve. Nacrtao sam glavni tunel i uz njega sporedni u kojemu je dan kasnije pronađeno tijelo stradalog radnika... To nam je u utorak prijepodne u župnoj kući u Trilju ispričao don Stipe Ljubas, dugogodišnji triljski župnik i dekan Cetinskog dekanata.

Don Stipe, od vas se kao vjernika i svećenika s razlogom očekuje da u tragedijama kao što je bila ova u Dubrovniku molite Boga za stradale. Ali vi u prvi plan stavljate Kristinu Šušnjaru!?
- Molio sam se za zagovor Kristine, za koju sam uvjeren da je kod našeg nebeskog Oca. Podsjećam da smo 5. siječnja obilježili 11. obljetnicu Kristinina nestanka. Njezino tijelo pronađeno je tri dana poslije. Dakle, dok sam se molio za Kristinin zagovor dobio sam nadahnuće, otvorile su mi se slike i osvijetlio tunelski kompleks HE Dubrovnik, u kojemu sam vidio trećeg radnika.

Je li Davor Pozniak u vašem viđenju već bio mrtav?
- Ja sam kroz molitvu pratio te slike i svjetlo i u jednom trenutku spoznao da je tu u tunelu treći radnik. S razlogom se i u javnosti sumnjalo da ni on više nije živ, kao i dvojica njegovih kolega čija tijela su bila pronađena. Znao sam koliko je važno da se pronađe Davor Pozniak. Dakako da bismo svi bili presretni da je pronađen živ. Ali Bog je njegovo beživotno tijelo poslao njegovoj obitelji radi njihova duševnog mira, da poslije te velike tragedije ipak dobiju utjehu. Neće dijeliti neizmjernu tugu tolikih koji još od Domovinskog rata tragaju za svojim najmilijima.

Je li ovo, don Stipe, vaša prva vidovitost?
- Ne, nikako. Vjerujem da to posjedujem kao Božji dar i da sam ga dužan koristiti za dobro ljudi. Imao sam slično viđenje i za pokojnu Kristinu Šušnjaru. U policiji imaju skicu s mojim potpisom, koju sam nacrtao poslije viđenja tijekom molitve Bogu za njezin pronalazak. Tu skicu sam policiji dao prije pronalaska Kristinina tijela. Dao sam je tadašnjem načelniku Petru Bradariću, koji je bio došao kod mene zajedno s Vjekom Kujundžićem. Kad su pronašli Kristinino tijelo, Petar Bradarić mi je rekao: "Don Stipe, skica je napravljena kao da ste osobno bili na očevidu".

Molio sam se, također, i za pronalazak Antonije Bilić. I za nju sam kroz molitvu doživio viđenje. Točno sam skicirao mjesto gdje je kasnije pronađeno njezino tijelo, kod pilona ispod autoceste.

Bog vam usliši molitve i obasja mjesta pronalaska nestalih?
- Ja vjerujem da me Bog usliši.

Je li razlog samo zbog utjehe osobama u tuzi ili se nešto i događa?
- Utjeha je važna i ona je na prvom mjestu. Ali se i dogodi. Ponekad odmah, a ponekad s odgodom.

Vama je, don Stipe, bar tako ispada, duša pokojne Kristine Šušnjare medij za prijenos vaše molitve Svevišnjemu?
- Moglo bi se i tako reći. S tim bih se mogao složiti. Upitat će se netko zašto baš Kristina. Odgovor je jasan. Zbog njezine čistoće, točnije zbog čistoće njene žrtve. Kristina je, podsjetit ću opet - jer na to treba stalno podsjećati - žrtvovala svoj život da bi zaštitila svoju djevojačku i djevičansku čast.

I zato ovo moje viđenje u vezi s tragičnim događajem u HE Dubrovnik ne treba pripisivati meni. Upravo je Kristina bila posrednica u pronalasku tijela Davora Pozniaka. Moje viđenje svjetla koje me odvelo do mjesta u tunelu zasluga je Kristinine čiste duše...

Poslije don Stipine priče zajedno s njim otišli smo do groba Kristine Šušnjare u nedalekom triljskom groblju. Na nadgrobnom spomeniku uklesani su u granitu stihovi dviju pjesama koje je prije svoje prerane smrti napisala Kristina. Kada se ti stihovi gledaju u kontekstu don Stipine priče i njegovih viđenja, čini se da ih je Kristina zabilježila proročanski i da je - barem stihovi tako govore - bila svjesna svoje sudbine. Evo tih stihova:
"Moja uloga još svršila nije, A zastori se spuštaju. Moja priča pročitana nije, A knjiga se sklapa. Pitaš me tko sam... poput vjetra sam. Nestvarna i čemerna. Nakon jala, Koje u carstvu nevinosti osjetim, Odlazim tamo, Gdje predstavu svoju izvesti mogu."


Piše Toni Paštar
Foto Joško Šupić