Baština 143

Sveti je Nikola omiljeni svetac kršćanskog Zapada i Istoka

Sveti je Nikola omiljeni svetac kršćanskog Zapada i Istoka
Procesija s kipom svetog Nikole u Baškoj Vodi / IVO RAVLIĆ_CROPIX

Sveti biskup Nikola, jedan od najomiljenijih svetaca, kako kršćanskog Zapada, tako i Istoka, rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji u trećem stoljeću, današnjem azijskom dijelu Turske.

Bogati roditelji dugo nisu mogli imati djece, pa su od Boga izmolili malog Nikolu, koji ime dobiva po stricu biskupu u Miri. Roditelji mu rano umiru od kuge i Nikola ostaje sam, nasljeđuje njihovo bogatstvo, ali je vrlo milosrdan prema potrebitima, pa jedna od prvih legendi o njegovu životu priča kako je pomagao siromašnom susjedu ubacujući mu potajice novac kroz prozor kako bi uspio udati kćeri.

Susjed je imao tri kćeri iznimne ljepote, ali nije ih mogao udati budući da nisu imali za miraz, pa je odlučio trgovati njihovom ljepotom i mladošću i tako nešto zaraditi. Pritisnute nevoljom, one su molile za spas svoje časti i poštenja. Nikola je doznao za odluku očajnog oca, pa je vrećicu napunio zlatnicima, umotao u platno i paketić ubacio kroz dimnjak, a budući da su se na ognjištu sušile čarape, upao je ravno u njih. Odatle i običaj da se djeci ostavljaju slatkiši i novac za njegov blagdan – u bičve. 

Isto se dogodilo i kad je trebalo udati drugu i treću kćer. No, kad je ubacivao novac kroz dimnjak za najmlađu kćer, susjed ga je sustigao i prepoznao. Nikola ga je preklinjao da šuti o tom događaju, ali je otac razglasio tu priču u čitavom mjestu. Tako je Nikola postao prijatelj siromašnih.

Noći u molitvi

Noć uoči Sv. Nikole pod jastuk su se u nekim primorskim krajevima stavljale tri jabuke, kao spomen na tri sretno udane djevojke, a sveca je ikonografija i prikazivala s jabukama, obično zlatnima. Druga legenda priča kako je Nikola živio u davna vremena pokraj jednog sela gdje su živjela i bogata i siromašna djeca. Bogata su bila jer su imala roditelje koji ih vole, dovoljno hrane i prijatelje, ali nisu imala igračaka, a ni obuće. Samo jedan par čizmica. Ipak su djeca svaki dan vrijedno čistila i pazila svoje čizmice, a na Nikolin imendan posebno bi ih lijepo ulaštila i stavila u prozor. Nikola bi navečer prolazio i u svaki prozor u kojem je bila lijepa čizmica stavio bi jednostavnu drvenu igračku koju je sam napravio. 

Godine su prolazile i Nikola je bivao sve stariji, pa više na svoj imendan nije mogao ići u selo i donositi igračke, a mame nisu htjele da im djeca budu tužna ako ujutro nađu praznu čizmicu. I zato je svaka mama u tom malom selu stavila u čizmicu ono što je našla u kući. Kako su bili siromašni, spremale su se jabuke, orasi, bomboni zamotani u šarene papiriće...

Vraćamo se u Nikolin "stvarni" život: već poznat kao dobročinitelj, pohađa školu za svećenike u koju ga usmjerava njegov stric, biskup u gradu Miri. Postaje svećenik i želi širiti ljubav kakvu je imao Isus za svoju braću ljude. Uskoro mu umire stric i svi su uvjereni kako će ga Nikola naslijediti. No on, skroman i u strahu od velike časti, bježi u Palestinu, gdje živi samačkim životom. Vraća se za nekoliko godina upravo kad umire sljedeći biskup, nasljednik njegova strica. Taj put nije uspio pobjeći i puk ga je prema tadašnjem običaju izglasao za biskupa. Od tada noći provodi moleći, a dane pomažući nevoljnima i šireći vjeru.

Kao biskup činio je različita čudesa, od kojih je najpoznatije smirivanje velike oluje i spašavanje brodova, pa kasnije postaje zaštitnik mornara, ribara i putnika. Jednom je blagoslovom ozdravio dijete kojem je zapela riblja kost u grlu, pa je postao i zaštitnik djece. Oko 310. godine, kad su se pod vladavinom cara Galerija (305.-311.) zadnji put provodili veći progoni kršćana, Nikola je bačen u tamnicu i mučen. 

Na koncilu u Niceji 325. godine energično je zastupao dogmu o Trojstvu. Na tom je koncilu bio među onim biskupima koji su imali jasno vidljive tragove mučenja, zbog čega im je koncil dodijelio nadimke "konfesori". Iscrpljen pokorom i dobrim djelima, umire 6. prosinca 327. godine, a pokopan je u katedrali mirske biskupije.
Njegov grob postaje mjesto hodočašća kršćana s raznih strana ondašnjeg svijeta, a zabilježeno je kako su ga posebno poštovali Slaveni, kod kojih je i danas široko rasprostranjen njegov kult.

Kad su zavičaj svetog Nikole osvojili Turci, on se u snu javio jednom svećeniku iz Barija u Italiji i zatražio da njegovo tijelo bude preneseno u Bari. Bilo je to 1096. godine, a u Bariju je podignuta veličanstvena bazilika posvećena sv. Nikoli, gdje su njegovi posmrtni ostaci, a koju do današnjeg vremena pohađaju i pravoslavni i katolički kršćani, osobito grčki mornari. Iz kostiju svetog Nikole redovito kapa mirisno ulje, koje se u Bariju naziva manna ili myron.

Patron je mnogima

Sveti Nikola jedan je od najpopularnijih svetaca kršćanskog svijeta i pod zaštitničkom kapom ima najviše dužnosti: patron je djece, djevica, dječaka - zborskih pjevača, učenika i učitelja, hodočasnika i putnika, moreplovaca, ribara i trgovaca ribom, seljaka i mesara, pekara i mlinara, trgovaca žitom i sjemenjem, trgovaca, bačvara, pivara i pekača rakije, gostioničara i trgovaca vinom, tkalaca, izrađivača traka i proizvođača dugmadi, trgovaca čipkom i suknom, radnika u kamenolomu i klesara, liječnika, svjećara, trgovaca mješovitom robom, proizvođača i trgovaca parfema, odvjetnika, bilježnika, sudaca i zatvorenika, vatrogasaca, zaštitnik je sretne ženidbe, pomoćnik u opasnosti od vode i u nevolji na moru, pronalazač izgubljenih stvari, pomoćnik kod nepravednih sudskih presuda!

Piše Damir Šarac