Baština 362

Mučenik u Ruandi, fra Vjeko Ćurić iz Žepča, mogao bi postati svetac

Mučenik u Ruandi, fra Vjeko Ćurić iz Žepča, mogao bi postati svetac
Fra Vjeko nije više među živima. 31. siječnja 1998. u Kigaliju ubile su ga nepoznate ubojice

Fra Vjeko Ćurić iz Žepča u Bosni i Hercegovini, mogao bi postati svetac. Od smrti ovog katoličkog misionara za kojeg tvrde da je spasio više od sto tisuća ljudi u Ruandi, prošlo je točno dvadeset godina.

Kongregacija za kauze svetih u Vatikanu, prikupljat će svjedočanstva o dobročinstvima fra Vjeke koji je u jednom od najbrutalnijih ratova novijeg doba - onom između većinskih Huta i manjinskih Tutsa u Ruandi - spašavao i jedne i druge od pokolja.

Kolike su šanse da se pokrene beatifikacija, pitamo publicista Željka Garmaza, autora knjige “Fra Vjeko Ćurić - svetac našeg doba”?
- S kauzom se još nije krenulo. U pripremi je prijedlog za trojicu svećenika iz Ruande koji su se istaknuli svojim dobročinstvom. Jedan od njih je i fra Vjeko, i on je jedini bio misionar. Ostala dva kandidata za svece su svećenici iz plemena Huta i Tutsa - kaže Garmaz, i pojašnjava da upravo fra Vjekina dobra djela u ratu u Ruandi, govore o tome da je Crkva radila što je mogla da se strašna krvoprolića zaustave. Prema nekim procjenama, u samo tri mjeseca rata ubijeno je oko milijun ljudi!

Drinske mučenice

- Bilo je neosnovanih primjedbi da je Crkva u tom sukobu naginjala na jednu stranu, no upravo fra Vjekina žrtva pokazuje da nije bilo tako, jer su ga ubili baš oni kojima je pomagao, pripadnici plemena Hutu - kaže Garmaz, koji je obišao deset zemalja i razgovarao s pedeset fra Vjekinih suvremenika koji su svjedočili o njegovom životu i radu.

Da bi fra Vjeku proglasili svecem, bitna je i inicijativa države u kojoj je rođen, odnosno njene administracije - a to je u ovom slučaju Bosna i Hercegovina. Upravo slučaj Drinskih mučenica, čija je beatifikacija započela 2011. u dvorani Zetra u Sarajevu, a predvodio ju je papinski izaslanik i pročelnik kongregacije za proglašenje svetaca salezijanac kardinal Angelo Amato, potvrđuje da je državni angažman vrlo bitan kako bi u Vatikanu priznali žrtvu i svetost onih koji su izgubili život braneći najveće ljudske i kršćanske vrijednosti. Drinske mučenice, časne sestre, ubili su četnici 1941. kod Goražda. Tada je oko osam tisuća ljudi pobijeno i bačeno u Drinu.

- Mons. Mato Zovkić iz Sarajeva tvrdi da je beatifikaciji Drinskih mučenica pomogla činjenica da je don Anto Baković bio svjedok tih događanja, što je pomno opisao u svojoj knjizi na tu temu. Zovkić je uvjeren da bi i moja knjiga o fra Vjeki mogla poslužiti kao pouzdan izvor informacija, putokaz o djelima ovog velikog čovjeka koji se iskazao u izuzetno teškim okolnostima - kaže Garmaz.

Prodajom knjige bivšeg novinara Garmaza - danas publicista i humanitarca - kupljen je školski autobus za djecu iz Kivuma.
- U Africi se do škole pješači i po dva - tri sata, a školovanje je tamo privilegij. Kupovinom ovog autobusa, djeca ne samo da će brzo stizati do škole u Kivumuu, nego će imati priliku vidjeti i glavni grad Kigali. Iako je udaljen samo pedeset kilometara od Kivumua, osamdeset i pet posto djece nikada nije bilo u glavnom gradu - navodi Garmaz.

Teško siromaštvo

Zahvaljujući humanitarnoj organizaciji "Srce za Afriku", koju vodi Željkova supruga Maja Sajler Garmaz, u Kivumuu se grade i dva đačka doma.
- Srednja tehnička škola koja je izgrađena na isti način, jedna od 286 takvih u Ruandi, postala je školom uzorom za tamošnji obrazovni sustav i uskoro će dobiti status veleučilišta. Iz nje izlaze najbolji majstori tehničke struke, a devedeset i pet posto njihovog obrazovanja čini praksa - ističe Garmaz činjenicu da školovanje mlade Ruanđane spašava teškog siromaštva, jer su gotovo svi od njih - nakon što izuče zanat, cijenjeni građani koji bez problema dolaze do posla. 

Upravo je to bila glavna misija pokojnog fra Vjeke - obrazovati što više djece iz Ruande kako bi ih se spasilo od gladi; pa ono što je on započeo, danas nastavljaju njegov nasljednik u Kivumuu fra Ivica Perić, i bračni par Garmaz koji je dobio nagradu Ponos Hrvatske. Prihod od prodaje knjige "Fra Vjeko Ćurić - svetac našeg doba", namijenjen je konkretno za dogradnju Centra "Otac Vjeko", prvenstveno učeničkog doma, i tople obroke učenicima kojih je oko sedam stotina.

Inače, interesantno je da je prije nekoliko dana, nakon što je izaslanstvo Ministarstva prosvjete Ruande dogovaralo s fra Ivicom dodjelu statusa veleučilišta srednjoj tehničkoj školi, ta afrička država konačno i službeno priznala Hrvatsku. Tome je svakako doprinuo angažman osoblja Centra "Otac Vjeko" i izvrsnost koju škola, čije je temelje udario dobri bosanskohercegovački fratar - pokazuje na državnoj razini.

Na web stranicama Centra “Fra Vjeko Ćurić – svetac našeg doba” iz Kivumua u Ruandi, objavljena su svjedočanstva o njegovoj žrtvi. U jednom od njih se kaže: "Kada je pokolj počeo u Kivumuu, narod je tražio pomoć od Vjeke. Ovaj svećenik, stranac, živio je u ovome mjestu više od deset godina, i sve to vrijeme radio je na razvitku mjesta. Njegovi su ga župljani veoma voljeli. Njegova odluka da ostane u Ruandi u vrijeme pokolja stavila ga je u srce ove zajednice i ove države. Kada su drugi stranci evakuirani, fra Vjeko je stao uz narod Kivumua u najgorim i najtežim trenutcima njihova života. On je činio sve moguće da ih opskrbi hranom i lijekovima te im pomagao da pobjegnu i izbjegnu smrt.

Fra Vjeko je stalno osuđivao nasilje i stalno je propovijedao o miru i jedinstvu u vrijeme pokolja. To je i bio razlog da mu je organizacija Interamwe (koljači) više puta prijetila smrću. Nakon rata pomaže u izgradnji i popravku kuća pripadnicima plemena Tutsi i Hutu, zaraćenih strana u ratu. Ove kuće još uvijek postoje u Ruandi, ali nažalost, fra Vjeko nije više među živima. Njega su 31. siječnja 1998. u Kigaliju ubile nepoznate ubojice. Narod Kivumua i Ruande osjeća se ojađenim i ožalošćenim njegovim gubitkom. On je bio velikodušan i osjećajan čovjek. Čovjek koji je dirnuo srca i živote ljudi oko sebe i obogatio ih ljudskošću."

Piše Saša Ljubičić