Baština 905

Luka Vuco: Pred kim vlasti ceremonijalno polažu vijence?

Luka Vuco: Pred kim vlasti ceremonijalno polažu vijence?
FOTO CROPIX

Od hrvatske nezavisnosti nije prošlo mnogo godina. U tim godinama su mnogi koristili vrijeme da se obogate i mladu državu osiromaše i pokrenu stampedo bijega iz domovine, za koju se onda očito nije isplatilo dati život.

Mnogi branitelji su ga dali iz ljubavi prema svom narodu; a koliku ljubav prema svom narodu imaju oni koji su je bez dovoljna razloga napustili, a naročito oni koji su je pokrali? Bi li naši političari to radili, što rade svojoj zemlji, da imaju pred očima poginule branitelje. 

Žrtve rata stoje pred našim političarima i pitaju ih: „Jesmo li mi dali svoje života za ono što vi ovom narodu činite“? Ne možemo vidjeti u pravom svjetlu život ako ga ne vidimo od početka do kraja, do smrti. Tada vidimo svijet u pravom svjetlu i mi ćemo tada zlo izbjegavati, a dobro činiti. Pred kim vlasti ceremonijalno polažu vijence nad grobovima poginulih branitelja. Bilo bi bolje da ne polažu vijence ako se ne žele suočiti s rezultatima svoga rada. Više su im na srcu oni koji su ih poslali u smrt.

Kako se osjećaju pred smrću oni koji su se korupcijom obogatili? Koliko su svojih sunarodnjaka time poslali u svijet? Jesu li pali branitelji dali život za njih i njihove drugove ili za narod koga je svaki dan sve manje. Jean-Jacques Rousseau je napisao da je smrt kraj života za zloga, a početak života za pravedna. 

U jesen kad priroda zamire čovjek se ne može ne zapitati što će biti s njim. Bi li to isto činili sad kad stoje pred smrću? Tko smrt ne uključuje u svoje razmišljanje ne vidi ovaj život u pravom svjetlu. I zato radi i dalje pogreške. Smrt sabire vrijednosti svakoga života. Bi li veliki zločinci, vođe komunizma i nacizma, ugasili genocidom tolike živote da su imali svoju smrt pred sobom,? Ne bi to radili da su vidjeli smrt koja duže traje nego život. Ali, i oni su postali žrtve krivog razmišljanja da je život vječan, a smrti nema. 

To čine bića niže vrste. Još uvijek takvi ljudi fantaziraju, kako nitko ne stoji iza smrti. Oni bi trebali odgovoriti, tko je stvorio svijet i neshvatljive zakone prirode? Ništa ne postoji bez uzročnika. Nismo mi stvorili svijet, nego Bog pred koga ćemo svi stati. Mnogi međutim bježe od Boga sudca. Oni bježe da se ne moraju suočiti s vlastitim zlom, nakon što su spretno izbjegli sud svoga naroda. 

Hrvatska ima puno vjernika na papiru, ali malo pravih koji žive sa svojom savješću. Propast velikih poduzeća i vlastitog naroda ima svoje krivce. Ljudi na vlasti su mislili samo na svoju korist, držali se svoje vlasti koja je ustvari nanijela štetu zemlji i ljudima. Kad ljudi na vlasti nemaju ispravnu sliku o životu i smrti, što su uglavnom naslijedili od komunističkih vremena i kućnog odgoja, i gdje se nikada nije molio Oče naš, onda je normalno da im je vlastita korist na prvom mjestu, a šteta svome narodu nevažna.

Piše Luka Vuco

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav uredništva portala Misija