Baština 262

Privatnom donacijom u Zaostrogu spašene inkunabule stare 500 godina

Privatnom donacijom u Zaostrogu spašene inkunabule stare 500 godina
Za restauriranje više od dvije tisuće listova trebalo je dvije godine strpljivog i stručnog rada

Čak 50 tisuća dolara donirao je Neven Smoje iz Pertha u dalekoj Australiji kako bi se restauriralo 18 dragocjenih inkunabula, osam povelja na pergameni i jedna povelja na ručno rađenom papiru, koje se nalaze u franjevačkome samostanu Svete Marije u Zaostrogu. Na molbu fra Branka Brnasa, gvardijana samostana, uz odobrenje Ministarstva kulture Republike Hrvatske, inkunabule je restaurirala Nevenka Perić-Klarić, konzervatorica-restauratorica savjetnica iz Splita, dok je posao oko replika drvenih korica i ukrasnih kopči obavio viši konzervator-restaurator Miroslav Klarić.

O kakvom projektu je riječ svjedoči činjenica da je za restauriranje više od dvije tisuće listova trebalo dvije godine strpljivog i stručnog rada i napokon se očekuje povratak ovih vrijednih dokumenata u samostansku knjižnicu, za koju fra Branko kaže da je "mauzolej u kojemu kulturna baština najplemenitijih duša zajedno počiva".

Od čišćenja do šivanja

Inkunabule su bile u vrlo lošem stanju i bio je krajnji trenutak da se poduzme ovakav korak. Naime, vlaga je utjecala na kvalitetu papira i oštetila je vlakna, zbog čega je papir postao krt i trusio se. S vremenom su nastala veća oštećenja i, zbog izblijedjele tinte, pojave smeđih mrlja, plijesni i gljivica, dijelovi listova su izgubljeni. Uz to je knjižni blok bio rašiven, ručno šivani stari uvez je popustio, a jedan dio listova odvojio se, negdje i cijeli slogovi.

Kapitelne vrpce bile su samo djelomično sačuvane na nekim inkunabulama, od kojih je većina bila bez korica ili su bili sačuvani samo dijelovi korica. Točnije, samo je jedna inkunabula imala originalne korice, prednju i zadnju, u koži ukrašenoj slijepim tiskom.

Prema riječima Nevenke Perić-Klarić, nakon što je fotodokumentirano i zapisano postojeće stanje, najprije je obavljeno suho čišćenje od prašine i zaostalih insekata mekim kistovima i gumicom te su odvojeni slogovi i očišćen je hrbat od ljepila, kože i sličnih sadržaja. Poslije analize kiselosti papira, analize tiskarske boje, koja je bila crno-crvena, i samog papira na djelovanje vode, uslijedilo je pranje, ulaganje u rimey, uklanjanje kiselosti papira, ublažavanje tragova vlage i smeđih mrlja i povrat izgubljene elastičnosti papira. 

Sljedeći korak bilo je ojačavanje papira s otopinom škrobnog ljepila i vode, prirodno sušenje na mrežama, ručna restauracija klasičnom, najzahtjevnijom, metodom odgovarajućim japanskim papirima i škrobnim ljepilom. U finalnoj fazi obavljeno je sušenje u presi, slaganje u slogove, knjižni blok i šivanje prema zatečenom stanju (stari uvez) na vezice od posebne vrste meke i elastične kože, pelealumateza, pamučnim koncem. Poslije šivanja su izrađene kapitelne vrpce i restaurirane su korice. 

"Ovako restaurirane inkunabule, u odgovarajućim vremenskim uvjetima, mogu ostati očuvane jako dugo. Bilo je zadovoljstvo raditi na očuvanju ovoga vrijednoga gradiva i nadam se da će se slične aktivnosti nastaviti, uz pomoć Ministarstva kulture i franjevaca", rekla je gospođa Perić-Klarić.

Australska veza

Ljubav prema rodnome kraju Nevenu Smoji, nesebičnom donatoru bez kojega ovaj značajni projekt ne bi bio moguć, usadila je njegova majka Kristina Banović, porijeklom iz Zaostroga. Kako nam je ispričao njegov rođak Edvard Ivan Alfirević, Nevenova majka Kristina je još kao dijete, zajedno s bratom i sestrom, ostala bez svoje majke. Otac joj je davne 1924. godine otišao u Australiju, gdje je doveo i nju šest godina poslije. 

Kristina se u Australiji udala za Pašku Smoju i rodila troje djece. Svoju ljubav prema rodnom kraju prenosila je i na svoju djecu. Neven se i inače bavi proučavanjem hrvatske i svjetske povijesti, a posebno one Zaostroga. U to je mjesto često puta dolazio kod svoga ujaka dr. Milana Banovića. Iako je bilo planirano, ovaj put nije mogao doći, jer ga je spriječila bolest.

Inkunabula ili prvotisak je naziv za knjige tiskane u Europi do 1500 godine. Nakon izuma Gutenbergova tiskarskog stroja, počinje tiskanje prvih knjiga – inkunabula. Prva tiskana knjiga bila je Gutenbergova Biblija, tiskana 1455. u dvjestotinjak primjeraka. Primjerci inkunabula izuzetno su dragocjeni i danas je poznato oko 40 tisuća takvih primjeraka. Inkunabule u Zaostrogu, pisane uglavnom na latinskom jeziku, spominju se već prilikom dolaska franjevaca prije 550 godina.


Piše i snimio Ante Šunjić