Baština 181

Akademik Paar: Neka stvari iz života čovjeka ostaju nepoznanica

Akademik Paar: Neka stvari iz života čovjeka ostaju nepoznanica
Akademik Paar održao je predavanje u dvorani samostana sv. Ante na Šubićevcu u Šibeniku

U organizaciji Hrvatskoga katoličkog društva prosvjetnih djelatnika, u dvorani samostana sv. Ante na Šubićevcu u Šibeniku, upriličeno je predavanje „Znanost i vjera“, akademika prof. dr. Vladimira Paara, našeg svjetski poznatog genetičara, o tajnama nastanka života.

U kakve odnose se danas mogu staviti znanost i religiju u temeljnim spoznajama svijeta, pitali smo akademika Paara uoči njegova nastupa koje je pobudio veliko zanimanje publike
- Vjera i znanost, tumači akademik Paar, nisu nužno u suprotnosti svojih pogleda o tim pitanjima. Ta je suprotnost više poticana raznim perifernim ideologijama, negoli stvarnim sadržajem tih odnosa, smatra Paar.
Danas se u znanosti događaju revolucionarne stvari, pozitivne i negativne, pa zato novije doba traži što bolju popularizaciju znanosti i njena odnosa s religijama. Ipak, u vezama između znanosti i vjere još postoje neki neskladi i nesporazumi.

Činjenica je, da su mnogi poznati znanstvenici, genetičari, matematičari, fizičari, filozofi i drugi, u principu ateisti, postali tokom svojega istraživačkoga života vjernici. Slučaj je to i s Albertom Einsteinom.
Jedan genetičar - istraživač, inače liječnik, koji je 2000. godine otkrio zakonitosti ljudskoga genoma, bio je ateist. A kad je nakon 10 godina taj veliki projekt bio dovršen i kad je odgonetnuta šifra života, kako smo je nazvali, koja prema izračunima ima 3 milijarde i 200 milijuna znakova, napisao je knjigu“The language of God“(„Božji jezik“) posvećenu znanosti i vjeri. 

Kako je moguće iščitati taj životni ljudski kod u nekome vremenu?
- Mnogi bi ljudi danas htjeli, navodi akademik Paar, da tu šifru imaju napisanu kao vlastitu knjigu života, nastalu iz analize genoma njihove krvi. Teoretski, takva bi se knjiga mogla napisati. Ali, to ne bi bila jedna već 1000 knjiga s po 1000 stanica! U koju bi se „uguralo“ onih 3 milijarde i 200 milijuna životnih znakova! To bi bio rezultat rada jednog golemog kompjutorskog sustava kakvog je nemoguće i zamisliti, s neograničenim mogućnostima, dok naša sadašnja uobičajena računala koje koristimo, imaju tek oko 1000 znakova.

Ovaj primjer samo ukazuje na divovske dimenzije onoga što se o mogućim spoznajama života još nazire.
Esencijalno je, pak, pitanje, tko je taj koji je kreirao program životnoga koda.
To je mogao učiniti samo jedan vrhunski, nama nedokučivi Um. Možemo se samo diviti tome Umu, o čijim razmjerima govori i samo stvaranje svemira s prostorom i vremenom, o njegovu nastanku prije 100 milijarda godina i 4 milijarde godina od pojave života na Zemlji. To je mogao učiniti samo Stvoritelj.

Kako se danas gleda sa stanovišta znanosti, na velikane kao što su Newton i Einstein?
- Poznato je, da je Albert Einstein, uz Isaaca Newtona, najveći znanstvenik svijeta, koji je uz teoriju relativnosti otkrio i čuvenu jednadžbu nastanka svemira. U početku svoga znanstvenoga zamaha bio je potpuno ravnodušan prema religijama, da bi na kraju postao vjernik. Mnogo je čitao Bibliju i govorio kako se divi Bogu koji je stvorio prirodne zakone da svijet može funkcionirati. I sam Newton je s novim duhovnim poznajama dopunjavao svoje čuvene zakone fizike.

Inače, zaključio je akademik Paar, čak se i u našim tijelima zbivaju neki nedokučivi procesi, prave teleportacije, premještanje tijela i s jednoga mjesta na drugo kakve možemo gledati u filmovima znanstvene fantastike, poput onih u Zvjezdanim stazama. Dok se u tim prikazima budućnosti u 24. stoljeću teleportiraju, na atome rastavljaju i na drugome mjestu sastavljaju ljudi i stvari, u našem se tijelu odvijaju teleportacije čestica. Čas je jedna u prstu ruke, a potom se ta ista čestica nađe u drugom dijelu tijela. To je znanstveno dokazano.

Na posljetku, priznat će uvaženi akademik, usprkos svim dosadašnjim otkrićima, neke stvari iz života čovjeka, prirode i planeta na kome živimo i dalje ostaju nepoznanicama“.
Možemo tome dodati i čuvenu izreku njemačkog zoologa Dubois Reymonda: „Ignoramus et ignorabimus“ („Ne znamo i nećemo znati“), prema kojoj su neki problemi svijeta za naš razum nerješivi, nedokućivi i takvima će i ostati.

PIŠE I SNIMIO JOŠKO ČELAR