Baština 488

Hajdukovac Toma Bašić: Na gostovanjima sa suigračima molim krunicu

Hajdukovac Toma Bašić: Na gostovanjima sa suigračima molim krunicu
U crkvi sv. Josipa nogometaš Hajduka Toma Bašić održao je svjedočenje o ulozi vjere u njegovu životu / Foto Ante Čizmić / CROPIX

Bog je ljubav! – temeljna je poruka Tome Bašića, 21-godišnjeg igrača Hajduka, koji je osobno svjedočenje vjere podijelio s okupljenim vjernicima u prepunoj crkvi sv. Josipa u Dugom Ratu u nedjelju navečer nakon mise u 18 sati.

Župnik don Božo Ćubelić je prije svjedočenja mladog igrača naglasio kako Toma Bašić nije tu da reklamira Hajduk ili svoju sposobnost za igru koju mu je dao Bog.
– On je tu da govori o životnom pitanju vjere. Danas je potrebno da imamo svjedoke jer je mladi čovjek danas rastrgan te na Boga često zaboravi. Svojim život svjedočimo. Toma, drago mi je što si večeras došao u našu župu – kazao je u pozdravnoj riječi dugoratski župnik.

Na početku svoga svjedočenja Toma Bašić se predstavio i rekao vjernicima da je rođen u Zagrebu, ali im je otkrio i koje ga čvrste spone vežu uz jug.
– Najzaslužniji za moju ljubav prema Hajduku i Dalmaciji je moj otac, koji je iz Pirovca. On je veliki navijač Hajduka i sve je to prenio na mene. Odrastao sam u tradicionalnoj katoličkoj obitelji i vjera me je pratila cijeli život. Dok sam živio u Zagrebu, išao sam četvrtkom na klanjanje kod fra Marina Karačića u Dubravi i to je za mene bilo nešto posebno. Crkva bi se zamračila i svi bi se klanjali u vjeri, sve svoje mane dijelio sam s Bogom – nadahnuto je počeo.

Kraj srednje škole, potpisivanje za Hajduk i promjena u životu dovela ga je faze kad je popustio u svojoj vjeri.
– Počeo sam igrati loto, a nakon nekog vremena i kockati u kasinu. Mi imamo svoj razum i svoju volju, ali zmija je uvijek tu da nas odvuče s pravog puta. Jednog dana nazvao me je moj brat blizanac Jakov i tijekom razgovora s njim priznao sam mu da idem u kasino. On me nije osuđivao, nego je razgovarao sa mnom s ljubavlju i nakon toga više nisam išao kockati.

Prošao bih kraj kasina i ništa me ne bi vuklo unutra. Moj brat mi je ljubavlju pomogao da živim normalnije. U tom periodu kad sam se ostavio kockanja imao sam dosta slobodnog vremena, a to nije dobro ako nije organizirano. Mnoge mlade koji imaju viška vremena privuku laptopi i igrice na njima, a ustvari treba što manje koristiti internet jer je tamo sve postavljeno da nas odvuče od onoga što zaista trebamo – poručio je Toma Bašić.

Tada je kupio sintesajzer i bavio se glazbom, a mladima je poručio da nije nužno kupovati glazbene instrumente, nego mogu jednostavno otići u prirodu i diviti se kako je Bog sve uredio. Podijelio je svoje iskustvo iscjeljenja putem vjere.

– Imao sam čudnu ozljedu u zglobu kod palca koja me je onemogućavala u igranju i treniranju. Počeo sam čitati i gledati videa o tome što znači iscjeljenje. On je uzeo sve naše boli i patnje na sebe i zato sam počeo iskreno razgovarati s Isusom. Kad si iskren, govoriš iz srca, a kad nisi, govoriš iz glave. Moja je ozljeda zaliječena, a svoje iskustvo i taj osjećaj prenio sam prijateljima koji su bili taj trenutak sa mnom u stanu.

Život nogometaša ima niz pritisaka, primjerice medija, novca, slave, ali ima ih dosta koji ispravno razmišljaju. Važno je maknuti pogled sa sebe i ne pitati što meni treba, nego što treba mome bližnjemu. Treba pobijediti sam sebe, borba protiv bližnjeg nas slabi, a protiv sebe nas jača – rekao je.

Ispričao je kako se s nekolicinom svojih suigrača na gostovanjima okupi prije spavanja te zajedno izmole krunicu.
– Također je važan i međureligijski dijalog jer među mojim suigračima ima i muslimana, kao što je moj Hamza Barry. Činjenica je da svaka religija ima nauk ljubavi i ako ga pratimo, doći ćemo do Isusa. Uvijek i svugdje treba ljubiti drugoga – nadahnuto je poručio hajdukovac.

Piše Katarina MARIĆ BANJE