Crkva u Hrvata 436

Stepinčevo u hrvatskoj župi u New Yorku

Stepinčevo u hrvatskoj župi u New Yorku
Misno slavlje predvodio je nadbiskup Hranić

U hrvatskoj župi sv. Ćirila i Metoda u New Yorku u nedjelju 11. veljače spomendan blaženoga Alojzija Stepinca proslavljen je svečanom misom koju je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit dr. Đuro Hranić uz koncelebraciju župnika fra Nikole Pašalića, te asistenciju župnog vikara fra Željka Barbarića.

U misi su na poseban način sudjelovali mladi župne zajednice okupljeni u Kolo Grupu i Hrvatsku školu „Kardinal Stepinac". Nazočni su bili i diplomatski predstavnici Republike Hrvatske, djelatnici Generalnog konzulata u New Yorku.

U propovijedi je nadbiskup Hranić protumačio riječi iz evanđelja: „Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni" (Iv 12,23-24).

U svjetlu te Isusove riječi o zakonitosti pšeničnoga zrna mi očitavamo i vrednujemo mučeništvo bl. Alozija Stepinca te njegovu spremnost „Radije umrijeti, negoli popustiti" komunističkoj vlasti, koja ga je najprije zatvorila i tako mu onemogućila vršenje njegove službe zagrebačkoga nadbiskupa i metropolita, potom je na montiranom političkom procesu lažnim optužbama nad njim izvršila moralno ubojstvo i osudila ga na dugogodišnju robiju i gubitak političkih i građanskih prava, te napokon, nasiljem iz mržnje prema kršćanskoj vjeri i Katoličkoj Crkvi, toksičnim supstancama odnosno trovanjem izazvala njegovu prijevremenu smrt.

A da bi sve to prikrila te spriječila da blaženik umre u zatvoru, kao mučenik pred licem domaće i međunarodne javnosti, pušten je da umre u kućnom pritvoru u svom rodnom Krašiću, istaknuo je nadbiskup Hranić. Spomenuo se i bl. Miroslava Bulešića i brojnih svećenika, bogoslova, redovnica i vjernika laika, a među njima i 64-ice hercegovačkih franjevaca, koji su bili suđeni, proganjani i ubijeni zbog vjernosti Kristu i Crkvi.

Nadbiskup Hranić pojasnio je da se te Isusove riječi odnose i na svakodnevni život: Želim li sačuvati svoj život, svoju komotnost, slobodu i neovisnost, svoj izgled i zdravlje, te ne želim prihvatiti obaveze; ne želim djecu, pa čak niti muža, odnosno ženu; i čuvam svoje životne snage; pazim da se ne istrošim; pazim na svoj fizički izgled, ne želim se vezati uz drugu osobu, ne želim bračne i obiteljske obveze, ostajem sam.

Život, snaga, mladost, komotnost koje sam htio zadržati i sačuvati, ipak s godinama nestaju. A od mene i od mojega života ostaje samo onaj dio i samo onoliko koliko sam darovao drugima: ostaju životi moje djece i unučadi, ostaju plodovi mojega odricanja, rada i nastojanja, a iznad svega, ostaje drugima darovana dobrota i ljubav. Ono što sam darivao i poklanjao, što je palo u zemlju i umrlo, čega sam se odrekao, to je postalo životno i donijelo mnogo roda, a ono što sam sebično čuvao to je zauvijek nestalo i propalo, rekao je nadbiskup Hranić.

Posvjedočio je da je bl. Alojzije Stepinac u svjetlu te Isusove logike izabrao darivanje svoga života drugima kroz svećeničku službu. Nakon imenovanja zagrebačkim nadbiskupom, od početka je bio svjestan svoje odgovornosti za druge ljude: katolike i nekatolike. Svoj život pretvorio je u zauzeto biskupsko služenje kroz navještaj Evanđelja i hrabru proročku riječ u javnosti.

Razlikovao je vlast od države. Radovao se ostvarenju vjekovnog sna hrvatskog naroda o ponovnom osamostaljenju hrvatske države, ali je hrabro žigosao zlodjela ustaške vlasti, sebe je izlagao opasnosti i spašavao ljude bez razlike. Sramni pokušaj sprječavanja njegova proglašenja svetim ima i svoje pozitivne učinke: dodatno osvjetljuje njegov humanitarni i karitativni rad te njegovo spašavanje Srba, Židova i Roma te političkih zatvorenika.

Čim je došla nova komunistička vlast, on je odmah u početku prozreo njezine namjere i poteze. Shvatio je da je zatvoren, oblaćen i osuđen jer je kao zagrebački nadbiskup najugledniji predstavnik Katoličke Crkve, koju se željelo poniziti i do kraja uništiti. Otkrio je pravu nakanu potpuno neutemeljenih optužbi, lažnih svjedoka te nesnosnih poreza, ucjena i prijetnji svećenicima kao i njihova zatvaranja i ubijanja.

Proročki je pročitao nastojanja komunističke vlasti da iznutra podijeli i paralizira Crkvu kroz tzv. Svećenička udruženja. Uvidio je da vlast progoni i čini pritisak na svećenike, da neke i ubija kako bi ih sve što više uplašila i kako bi što veći broj svećenika i redovnika izlaz iz takve situacije potražio učlanjenjem u staleško Svećeničko udruženje.

Shvatio je da onima koji pokušavaju čuvati svoju kožu i život te postaju članovima Udruženja - tzv. „narodnim svećenicima", bezbožna komunistička vlast obećava, a dijelom i daje određene pogodnosti - zdravstveno osiguranje, mirovinu, pa čak i plaću - ali da zauzvrat od njih traži određene usluge te da preko njih želi iznutra sijati nepovjerenje, međusobno podijeliti biskupe i svećenike te tako iznutra oslabljenu Crkvu na kraju odvojiti od Rima i potpuno je uništiti.

Vidio je da proročke glasove, one biskupe i svećenike koji su predstavljali moralnu vertikalu i stup za ostale, vlast želi slomiti, ušutkati i ukloniti. U toj teškoj situaciji on se pokazao kao istinski i hrabar pastir Crkve. Potpuno slobodan od sebe i svoje dobrobiti, ni na koji način nije mislio za sebe i spašavao svoj život, nego je branio ljudska prava i slobodu Crkve", zaključio je nadbiskup Hranić.

Poslije mise upriličen je kulturni program u dvorani pastoralnih okupljanja gdje se nadbiskup Hranić zatim sastao s brojnim vjernicima te njujorške župe.

misija / ika