Baština 483

Kako je nečastivi u znaku križa zaposjeo školu u Kalabriji

Kako je nečastivi u znaku križa zaposjeo školu u Kalabriji
ILUSTRACIJA

Posrijedi je, objašnjavaju i ozbiljne novine koje to prenose, milanski Corriere della Sera, igra koju smatraju sotonističkom, poznata kao Charlie Challenge, te je postala viralnom zahvaljujući YouTubeu

Ravnateljica osnovne škole „Telesio“ u Reggiu, glavnom gradu Kalabrije, pozvala je egzorcista u pomoć, netom je doznala da je jedna od učiteljica naišla u razredu na zastrašujući prizor: grupa učenika, u opasnoj dobi od 9-11 godina, okupila se oko papira na kojemu je u uglovima naizmjence pisalo „Da“ i „Ne“ i na kojemu su položili dvije olovke, jednu u ravnoteži poprijeko druge.

Zapanjena učiteljica je opazila da se gornja olovka sama kreće, poput kazaljke, pošto su učenici zazvali Charlieja, pa je, razumljivo, znala da je Charlie zapravo Nečastivi, da su učenici usred škole zazivali Vraga.
Posrijedi je, objašnjavaju i ozbiljne novine koje to prenose, milanski Corriere della Sera, „igra koju smatraju sotonističkom, poznata kao Charlie Challenge, te je postala viralnom zahvaljujući YouTubeu i društvenim mrežama, gdje se poneki webstarovi okušavaju u tom obredu uvezenome iz Meksika“.

List raspravlja dalje da je to učenicima možda samo „adolescentsko neotesano razmetanje“ (hoće to u 11-godišnjaka, ako smijemo dodati…), ne vodeći računa o opasnostima, fascinirani okultnim (kaže Corriere), „opasna igra koja može dovesti u opasnost život onoga tko se nje lati“.

Vabljenje Sotone

Dakle, i liberalni milanski list je svjestan toga da dvije olovke položene u znaku križa neodoljivo vabe Sotonu (pa baš na križ, ako smijemo dodati…) i da dovode u pogibelj život (zemni ili vječni, nije precizirano).
Stoga je jasno da je ravnateljica Guglielmina Maisano pozvala u svoju školu istjerivača vraga. To je u ovom slučaju bio don Piero Catalano, učenik znamenitog i medijski sve do smrti veoma nazočnog egzorcista don Gabrielea Amortha.

Catalano i njegov asistent teolog Nunzio Di Stefano, dužnosnik u Regginskoj nadbiskupiji, su s nastavnicima i predstavnicima roditelja, oko 130 odraslih, održali dugu konferenciju o sotonizmu, egzorcizmu, vračima i gatarama, te o tome kako se, postižući neki kratkotrajni uspjeh uz pomoć Nečastivoga (u ljubavi, u školi, u klađenju…) gubi najveće blago, život vječni.

Napokon. škola jest obrazovna ustanova, važno je da se i nastavnici i roditelji obrazuju, nastava školskog vjeronauka ne može sama udovoljiti svemu što je nužno za spas duše. „S Vragom nema šale“, potvrdio je novinaru Di Stefano.

„To nije igra. Charlie je Sotona i na taj način zaposjeda djecu. Problem se ne tiče samo škole 'Telesio' nego i veoma mnogih škola u Reggiu u Kalabriji i, usuđujem se reći, u svoj Italiji“, objasnio je Catalano i precizirao: „Našim egzorcističkim iskustvom naznačili smo put oslobođenja koji iziskuje molitve, ispovijedanje grijeha i bliskost s Bogom.“

Bacanje graha

A sada da vidimo što je to zaista „Charlie Charlie challenge“: divinacijska igra, jednostavnija od bacanja graha, gatanja iz fundaća, da ni ne spominjemo tumačenje kombinacija taroka. Na španjolskome je poznata kao „Juego de la Lapicera“ (igra olovkom), bez Charlieja (ni Carlosa), naprosto opsjenarsko korištenje dvaju poznatih fenomena. Prvo, olovka položena na olovci ima veoma malu površinu dodira i samim time minimalan otpor trenja, što joj omogućuje da se pokrene veoma lako, pa i samim strujanjem zraka (osobito ako neki napeti gledatelj počinje nesvjesno teže disati).

Drugo, napetost sudionika može proizvesti, i obično u pojedinaca i proizvodi tzv. ideomotorni učinak: nesvjesne sitne trzaje muskulature, što su još u pretprošlom stoljeću vješto zlorabili takozvani spritisti („prizivajući duhove“ stavljanjem ruku svih sudionika na rub ne baš posve stabilna stola). Eto kako „kuglica sama piše“ šećući od slova do slova, ili kako kazaljka upućuje na slova na tablama tipa „ouija“.
Pitanje je, naravno: zar trebaju Sotoni svi ti trikovi, uza svu sebičnost i zloću u samim ljudskim bićima?

Piše Inoslav Bešker