Baština 24034

Četiri Splićanke bosonoge karmelićanke u španjolskoj Avili

Četiri Splićanke bosonoge karmelićanke u španjolskoj Avili
Obitelj Mladineo u samostanu svetog Josipa, San Jose

Nakon što je prije deset godina zauvijek u tišinu samostana otišla glumica Edita Majić, njoj su se pridružile, jedna po jedna, i tri sestre iz obitelji Mladineo: Mihaela, Gabriela i Estera. Dokumentarac HTV-ovog splitskog dvojca Nada Šurjak I Pero Granić govori i o posjetu njihovih roditelja i sedmero braće sestrama koje više nikada neće zagrliti.

U samostanu svetog Josipa, San Jose, u španjolskoj Avili živi zajednica bosonogih karmelićanki koju je osnovala Sveta Tereza, a ovo je mjesto, smješteno u srcu Iberijskog poluotoka, našoj javnosti postalo poznato otkako je u njemu odabrala zauvijek živjeti splitska glumica Edita Majić, danas sestra Edita Marija od Križa.

Otada je prošlo već punih deset godina, a početkom listopada, točnije na dan kad se slavi Sveta Tereza, u pravcu gradića opasanog veličanstvenim srednjojekovnim zidinama, koji zbog velikog broja crkava nazivaju gradom "pjesme i svetaca", krenulo je oko 200 Splićana, uglavnom članova Zajednice neokatekumenskog puta.

Osim što će uskoro Katolička crkva proslaviti 500. godišnjicu rođenja svoje prve proglašene crkvene naučiteljice, Sv. Tereze Avilske, bilo je tu još povoda za putovanje prijatelja, rodbine i poznanika jer je od ukupno 20 opatica koje žive unutar zidina samostana i daleko od očiju javnosti čak četiri strankinje i sve su iz - Splita.

Tri sestre Mladineo

Fantastično je da pored bivše glumice koja je u trenutku zaređenja bila prva uopće strankinja u višestoljetnoj povijesti samostana, ostale tri opatice potječu iz iste obitelji. Dakle - tri sestre. Mihaela, Gabriela i Estera Mladineo.

Dokumentarni film o ovom uzbudljivom posjetu Avili snimili su Nada Šurjak, novinarka splitskog dopisništva HTV-a i Pero Granić, direktor fotografije, koji su putovali zajedno s vjernicima iz Splita, a nakon montaže Sandre Vrdoljak bit će emitiran na Prvom programu HTV-a na Badnjak u 16 sati. Film u trajanju od 30 minuta nosi naziv "Sloboda iza rešetaka".

- Ovaj sam film napravila za svoju dušu - kaže Nada Šurjak kojoj je ovo već treći odlazak u Avilu gdje se susreće sa sestrom Editom, a uz dopuštenje poglavarice samostana s njom je jednom za televiziju snimila razgovor no ovaj put se takvome čudu, kaže, bilo suvišno nadati.

- Ipak, Editu sam vidjela, s njom i razgovarala i ono što se o njoj može ispričati je da ona napreduje na svom duhovnom putu. Kako je glazbeno nadarena, na misama pjeva i svira, a posvetila se i slikanju uz koje provodi mnogo vremena. Manje je zanimaju vijesti iz vanjskoga svijeta, no raspituje se za Split, kaže Nada, iako je njen život u potpunosti okrenut duhovnim vrijednostima.

Njena majka Jadranka nije bila ovaj put među posjetiteljima iz rodnog kraja. Prima pisma iz cijele Hrvatske od ljudi koji je traže da moli za njihovo zdravlje ili njihovih bližnjih, a ona im ovom prilikom poručuje da ne stiže svima pojedinačno odgovarati na brojna pisma. No, molitve im svesrdno udjeljuje - kaže Nada.

Tri brata svećenika

Ovo je vjersko putovanje ipak bilo obilježeno obiteljskim okupljanjem splitske obitelji Mladineo, čije tri kćeri žive iza rešetaka samostana sestara Karmelićanki - nakon Mihaele od Raspete Ljubavi i Gabriele od Svetoga Lica, među opatice koje dane provode u molitvi i meditaciji u ožujku je stigla i najmlađa sestra Estera. Ovom prilikom obilježavalo se Gabrielino polaganje vječnog zavjeta te odijevanje redovničkog habita njezine sestre Estere.

U pratnji roditelja došlo je i njhovo sedmero braće od kojih su trojica - kažu autori dokumentarca - izabrali svećenički poziv ili se za njega pripremaju. Cijela je obitelj došla pozdraviti sestre koje su izabrale živjeti prema strogim pravilima ovoga jedinstvenoga katoličkog reda - nikada neće izaći iz kruga samostana, a njihovi najbliži ih više neće nikada moći zagrliti, jer je svaki fizički kontakt zabranjen.

Sestre će u samostanu, kao i ostale opatice podrijetlom iz Španjolske, živjeti vrlo skromno: u siromaštvu, radu, postu i molitvi. Svaka od njih ima svoju sobicu s ležajem od slamarice, a u samostanu bez grijanja noću se pokrivaju tek pre­­krivačem od čohe i na nogama nikada ne nose čarape zbog čega ih zovu “bosonoge karmelićanke”.

Nemaju elek­­trično kuhalo ni toplu vodu, a većinu godine poste. Os­tatak žive od “Božje providnosti”, odnosno jedu samo ono što dobiju na milodar ili što sa­­me uzgoje. Inače, sve vrijeme provode u tihoj mo­­litvi, a s os­­talim svijetom kontaktiraju preko otvora u zidu s dvostrukim rešetkama, a sestre međusobno smiju razgovarati samo dva sata dnevno - poslije ručka i večere. Najveći dio svog vremena mole se za spas du­­ša, što im je osnovna briga i zadaća.

Nada Šurjak je inače, kaže, inspirirana životom Svete Tereze Avilske i njenom duhovnom ostavštinom, pa je mnogo čitala o ovoj španjolskoj karmelićanki i mističarki, reformatorici reda i crkvenoj naučiteljici koja je imala sposobnosti doživljaja ekstaze, levitacije i biloakcije. Stoga se nada da neće dugo čekati na neki novi zadatak koji će joj ispuniti dušu.

Edita Marija od Križa

Bivša kazališna i filmska glumica Edita Majić rođena je u Splitu 1970. godine, a prije nego je upisala studij glume na zagrebačkoj Akademiji, završila je godinu dana studija slikarstva na Pedagoškoj akademiji u Splitu. Prvu veliku ulogu imala je u predstavi ‘Salome’, a matično kazalište bilo joj je zagrebačka ‘Gavella’. Dobivala je mnoge nagrade, među ostalim Zlatnu arenu u Puli, te nagradu Hrvatskog glumišta za najbolju mladu glumicu. Godine 2004. povukla se iz svjetovnog života i otišla u samostan i postala časna sestra karmelićanka.

Sestra Edita prošla je šest mjeseci postulature, a zatim obukla smeđi redovnički habit i polagala privremene zavjete iduće tri godine. Potom je polagala vječni zavjet ‘odnosno brak duše i Boga’ 2008. godine, te nakon četiri godine boravka u samostanu dobiva crni redovnički veo.

Edita Marija od Križa prima pisma iz cijele Hrvatske od ljudi koji je traže da moli za njih, a ona im ovom prilikom poručuje da ne stiže svima odgovarati, no molitve im svesrdno udjeljuje

Piše Jasenka Leskur-Staničić
Snimio Pero Granić

 

Komentari: 0

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.