Baština 1046

Majstori Bertapelle - nemjerljiv doprinos sakralnoj baštini Dalmacije

Majstori Bertapelle - nemjerljiv doprinos sakralnoj baštini Dalmacije
S obilježavanja 200. godišnjice zvonika župne crkve u Stivanju / Foto Franjo Mlinac

U prigodi proslave 100. obljetnice rođenja dr. Rajmunda (Luke) Kuparea OP (1914-1996) u njegovoj rodnoj Vrboskoj, odnosno svečanom otkrivanju spomen-ploče i biste tog velikana, u mjestu sam susreo daljnju mu rođakinju mr. sc. Ninu Bertapelle, certificiranu stručnjakinju za odnose s javnošću iz Zagreba.

Razgovor s tom mladom i elokventnom ženom potaknuo me da široj javnosti barem donekle prikažem doprinos njenih predaka sakralnoj baštini Dalmacije. Zato sam, između ostalog, konzultirao literaturu našeg istaknutog akademika Radoslava Tomića, pa i dr. sc. Joška Kovačića, jer su upravo oni, čini mi se, većinu njihovih djela ponajbolje dokumentirali.

- Doseljena iz Italije (Bassano) i udomaćena u Dalmaciji (Vrboska), obitelj Bruttapelle (Berttapelle), u drugoj polovici 18. i prvim desetljećima 19. st. podiže brojne mramorne oltare unoseći standardizirane kasnobarokne sheme u interijere crkava otočnih i priobalnih gradova i sela. Nastanivši se u Vrboskoj oni su djelovali na Hvaru, Braču, Visu i Pelješcu, u Omišu i Poljicima, proširivši vješto komponiran i ujednačeno ukrašen žrtvenik u te sredine, zamjenjujući one stare, drevne. Stoga njihovi oltari ponegdje 'nose' starije, vrjednije pale, npr. Tintorettovu u Bolu i Carla Ridolfija u Nerežišćima, te Petrovićevo raspelo u Omišu, što dokazuje težnju i malih sredina da unutrašnjost crkava opreme, u skladu sa zahtjevima vremena, novim mramornim oltarima - piše akademik Tomić.

Iz arhivskih izvora vidi se da je Andrija Bruttapelle (1728-1782) više godina radio u trima crkvama u Starome Gradu gdje je 1769. načinio oltar Gospe od Ruzarija u Dominikanskoj crkvi, 1770. antependij a 1771. i stube oltara sv. Nikole u istoimenoj crkvi, u kojoj 1773. podiže podnožje oltara sv. Križa, te 1774. glavni oltar sv. Roka u crkvi toga sveca. U međuvremenu je 1770. sagradio i žrtvenik u Gospinoj crkvi u Zaraću kraj Hvara... Riječ je zapravo o djelima majstora Andrije i njegove radionice kojeg dr. Kovačić spominje navodeći da je u nerežiškoj župnoj crkvi podigao oltar Gospe Karmelske, te u istoj crkvi radio nacrt glavnog oltara koji je proširio njegov sin Pavao.

A upravo taj njegov sin Petar Pavao je poznatiji, kaže dr. Kovačić, jer je zajedno s ocem radio 1780. žrtvenik za bratovštinu sv. Duha u župnoj crkvi poljičkih Tugara. Godine 1787. sklopio je ugovor sa stivanskom bratovštinom Presv. Otajstva za oltar i monumentalno svetohranište. Radio je i popločenje s ogradom za travej Presvetog Sakramenta u hvarskoj stolnici oko 1798-1799, a u Postirama 1801. također radi na jednom oltaru. Iz arhivskih vrela proizlazi da je Pavao 1789. načinio žrtvenik Gospe od Ruzarija u vrbanjskoj župnoj crkvi, a od 1793. do 1797. isplaćivalo se 'protu Bruttapelleu' (sigurno njemu) za mramorni oltar, Gospinu nišu, te kustodiju sviračke župne crkve. On je u starogradskoj Dominikanskoj crkvi 1794. napravio ogradu za oltar Gospe od Ruzarija, koji je ranije podigao njegov otac, a iste godine i novo svetohranište u Pitvama. Godine 1800. Pavao podiže i oltar sv. Roka u Grablju, a 1802. dogovorio je sa zastražiškom bratovštinom gradnju tamošnjeg novog glavnog oltara s tabernakulom.

Majstori prezimena Bruttapelle u tom vremenu (ili kasnije) radili su još u Vrboskoj, Velom Grablju, Visu, Sv. Nediji, Žrnovnici, Blatu na Cetini..., a poznat je i njihov predak fra Ladislav koji je, po svemu sudeći, od svih njih naslijedio smisao za graditeljstvo, te je u dugom razdoblju (1864-1894) svog upravljanja svetištem Gospe od Anđela u Trstenici (stari naziv za Orebić) popravio crkvu, zvonik i samostan, o čemu svjedoče natpis iza oltara i računske knjige iz samostanskog arhiva.

Zvonik Župne crkve u Stivanu

- Nije nepoznato da je Petar Pavao Bruttapelle sa svojim sinom Antunom potkraj 18. i početkom 19. st. načinio i žrtvenik sv. Vicence u Župnoj crkvi u Blatu na Korčuli, a godine 1799. pregradu svetišta u Franjevačkoj crkvi Deloriti u Kuni na Pelješcu. Početkom 19. st. bio je i protomajstor pri produživanju pučiške župne crkve. Godine 1804. sagradio je mramornu menzu glavnog oltara u Franjevačkoj crkvi u Hvaru, a jamačno i druge dvije oltarne menze iz 1805. pod emporom iste crkve.

Osobito sam ponosna na pretkov stivanski zvonik, jer koji drugi, osim ljepotom, živi sudjelujući u festivalu ekstremnog sporta i blistajući u vidu tetovaže na ruci jedne estradne zvijezde, ali i kroz uzrečicu o stanovnici mu mački kojom nepristojnici znaju naljutiti domaće ljude - rekla je Nina Bertapelle, dodavši da je upravo 2013. svečanim skupom obilježena 200. godišnjica tog zvonika, uz predavanje konzervatora dr. sc. Radoslava Bužančića i projekciju videozapisa o sanaciji lukovice zvonika 90-tih godina, sada već preminulog stivanskog župnika don Vicka Jelinčića, te iscrpnim predavanjem o gradnji zvonika i njegovim zvonima koje je održao Roko Zuanić, vodeći član stivanskog crkovinarstva.

  Tekst: Mirko Crnčević