Baština 2822

Luka Vuco: Što pokazuje svu našu bijedu

Luka Vuco: Što pokazuje svu našu bijedu
ILUSTRACIJA

Malo ima naroda koji su toliko dugo i žarko željeli svoju državu kao Hrvati. Hrvatska je bila san stoljeća koji je, nažalost, za većinu Hrvata ostao san nedosanjan. Zbog čega su sanjali svoju državu? Prije svega da će Hrvati biti gospodari svoje sudbine, da ne će biti sluga drugih naroda, da će hrvatsko ime biti poznato i poštovano od drugih naroda i država i da će, što je najvažnije, kao plod svoje nezavisnosti bolje živjeti.

Međutim, nisu shvatili da će hrvatski narod biti od drugih poštovan, ako ne bude siromah, ovisan o tuđoj pomoći. Siromaha nitko ne voli. A to se Hrvatskoj dogodilo. Židovi su također dugo sanjali svoju državu, ali je se ne srame jer nisu siromasi. Mnogobrojni članovi vlade su završili veoma brzo u zatvoru i vratili pokradeno što je uvjet poštovanja zakona. Zato je mala židovska država bogata država, koju pomažu i Židovi iz inozemstva, jer znaju da to ne će završiti u ničijim džepovima.

Hrvati izvana ne šalju više ništa jer znaju da država od toga nema nikakve koristi. Bilo je onih koji su dobro živjeli i za vrijeme tuđe vladavine. Oni su nastavili uzimati i dalje ono što nije njihovo, dok su branitelji prolijevali krv na bojištima još neoslobođene države, i krali zato što, kao prijašnji sluge tuđe države, ne vole svoju državu.

K njima pripadaju i oni „veliki Hrvati“ koji su sebi umišljali da je dolaskom Hrvatske otpočelo vrijeme blagostanja te su se na različite načine i kao sudionici vlasti dočepali velikih privilegija zakonitim i nezakonitim sredstvima. Bili su visoki službenici nove Hrvatske, i čak njeni čelnici. Gledali su iskoristiti priliku i svrstati se krađom u hrvatsku elitu. Tako se veliko hrvatsko domoljublje pretvorilo u džepoljublje.

A sud do dana današnjega, uza sva obećanja, nikako da ih osudi, makar osudom obaveznog povratka ukradenog novca. U zatvoru su samo na državni trošak. Valjda i sudci imaju u tom korupcionaškim manifetluku svoju korist? Zagreb je zapravo najveće hrvatsko selo u kome svatko svakoga poznaje i svatko svakome je nešto dužan. Zato se sud sada prebacuje u Osijek. Pitanje je, je li Osijek dosta daleko od Zagreba?

Nakon velikog rata za oslobođenje od vjekovne bolesne i mitološke srpske prijetnje velikom Srbijom, mnogi su došli iz inozemstva, uglavnom emigranti. Kad su vidjeli kako se čerupa mlada država u začetku o kojoj su oni sanjali, za koju su bili izloženi nemilosrdnim velikosrpskim torturama, oni su se vratili u inozemstvo, a neki su sebi oduzeli život. Nisu mogli živjeti gledajući kako se san o bogatoj Hrvatskoj tako nemilo urušava od samih Hrvata. To se naročito odnosi na tisuće branitelja koji nisu mogli podnijeti rušenje države za koju su se oni puni entuzijazma borili s nadmoćnim okupatorom.

Uglavnom danas niti jedna velika stranka nije u stanju priznati svoja nedjela. Bez toga nema izlaska iz krize. Još manje ako im je Hrvatska na usnama samo kad njeno ime ne mogu izbjeći. Kako shvatiti da se danas više nego ikada u hrvatskoj povijesti mlade obitelji iseljavaju iz svoje države o kojoj su stoljeća sanjali? Političari se prave kao da se ništa ne događa. A događa se umiranje naroda, koga ni Turci nisu mogli istrijebiti.

Poslije propasti malih posjeda kao temelja života na selima kada se masovno s koferima odlazi, trebalo bi izglasati hitno zakon o poljoprivrednom zemljištu. Komasacijom bi se stvarale velike čestice isplative za obrađivanje. Prođete Njemačkom i vidite da niti jedna krpica zemlje nije neobrađena, čak ni ona uz nebodere. Oni su shvatili da zemlja hrani ljude, pa ako je ne mogu vlasnici obrađivati može po zakonu iznajmljivač.

Dok mlade obitelji odlaze naša se vlast svađa, tko će imati veći nadzor nad unutarnjim poslovima. Kao da se od nadzora nad špijunima živi. O gospodarstvu nema skoro ni riječi. Naša najveća bol je što su na čelo velikih stranaka došli ljudi, raznim zakulisnim radnjama, koji nisu sposobni ovladati problemima koji Hrvatsku guše.

Kad je nekome samo do njegove vlasti da se pokaže kako je velik, a ustvari je patuljak, jer ne zna posao za koji je biran, time je takav čovjek veći protivnik ove zemlje, iako toga nije svjestan, nego deklarirani nasljednici prošlog režima koji je Hrvatskoj stalno radio o glavi. Još se uvijek bore tko će bolje nadzirati špijune, nego kako će se ljudi zaposliti. To pokazuje svu našu bijedu.

luka vuco

 

Komentari: 1

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.
9. svibnja 2016. u 21:25
Kao iz proročkih usta proroka Izaije, ali narod je nesvjestan pojma države, a vlastodršci režima su tu. Boga nepoznaju a vjeru negiraju. Bahato uzimaju malom čovijeku dan za danom onomu koji je stvarao ovu napaćenu zemlju. Hvala Bogu da vi rekošte istinu ali znajte da mnogi nesmiju.