Baština 4105

MRTVA NOĆ Više od stoljeća brecaju zvona sa starog zvonika u Rašćanima uoči Dušnog dana

MRTVA NOĆ Više od stoljeća brecaju zvona sa starog zvonika u Rašćanima uoči Dušnog dana
Važno je kako se zvonjava ne smije ponoviti već je za svakog dovoljno da jednom zazvoni, zabreca

Kad se nad Rašćanima, selu Zabiokovlja, nadomak Vrgorca i Zagvozda, spusti noć, zavlada mir, sa zvonika svetog Mihovila čuju se samo zvona, ali ne ona koja pozivaju na misu, veselje, već ona u spomen na najmilije koji su otišli s ovoga svijeta. Tako više od stoljeća brecaju zvona sa starog zvonika mjesne crkve, a brecat će zvona i u ovoj Mrtvoj noći, noći uoči Dušnog dana.

Stari običaj, kojega su, unatoč tomu što sa sela više odlazi nego dolazi, mještani ovog zabiokovskog sela uspjeli sačuvati i održati sve ove godine, sačuvao se od starih sve do ovih novih, modernih vremena.

- To vam se ovdje kod nas čuva s velikom pažnjom i pijetetom, moramo se uvijek prisjetiti onih koji su nas stvorili, ali i ostaviti običaje našim mladima. Nas nekoliko starijih ih učimo i mogu vam reći mladi vole slušati o starim običajima jer evo na ovom groblju su vam pokopane brojne generacije iz Rašćana pogledajte tu su moji Pavlinovići, Pejkovići, Bašići, Kovačevići, Lendići..... – priča nam Milan, jedan od šestero braće Pavlinovića.

U selu ih je nekada bilo više nego u Makarskoj, no loša politika prema selima učinila je i u Zabiokovlju svoje, ljudi su se češće vraćali samo za blagdane, a odlazili u bolji život put Makarske, Splita, Zagreba i dalje put svijeta. Vrhunac po broju stanovnika Rašćane doživljavaju 1925. godine kada su ukupno Gornje i Donje Rašćane imale 2078 stanovnika. Nakon toga, zbog iseljavanja, stanovništvo opada da bi po popisu 1991. godine bilo ukupno 316 stanovnika, deset godina poslije 204 stanovnika u 85 kućanstava

– Nekad nas je bilo puno, danas u cijelim Donjim i Gornjim Rašćanima, u čak 30 zaselaka živi malo više od 220 ljudi, ali evo za blagdane nas je malo više, pa je odmah sve ljepše, stignu nam ljudi iz svih krajeva. Žao nam je što je mladih malo, ali ovi što žive tu su pravi – priča o mlađim sumještanima Milan Pavlinović pokazujući na Matka Bašića.

Matko je sa suprugom ostao u rodnim Rašćanima, ima i malenu Anđelku i tu, ako Bog da zdravlja, planira i ostati.

– Naši stari su nam pričali kako je ovaj kraj bio naseljen, ali i toliko popularan da su se u Rašćanima pokapali ljudi iz Imotske krajine i to baš na ovom groblju svetog Mihovila, još prije više od 300 godina. O tome svjedoči i stari dio groblja koji je nedavno obnovljen, a veliki je dio prezimena s imotskog područja i na novom dijelu groblja.

U selo, kazuju nam domaćini, Milanova braća Stipe i Anđelko, u ovo moderno doba najviše ljudi stigne upravo za blagdan Svih Svetih, kako bi se uz molitvu prisjetili pokojnika, a zatim stali u red za brecanje zvona. U svemu, pa tako i u brecanju, mora biti reda i moraju se poštivati običaji pa već u popodnevnim satima na groblje nadomak crkve svetog Mihovila stižu stari i mladi iz Rašćana, ostalih mjesta Zabiokovlja, ali i drugih gradova.

– Običaj je da se stane u red, podjednako muškarci i žene, oni najmlađi i oni najstariji, domaći i oni koji ne žive ovdje kako bi potegnuli konop i zabrecali.... – priča nam Milan Pavlinović. Važno je kako se zvonjava ne smije ponoviti već je za svakog dovoljno da jednom zazvoni, zabreca, poput brecanja na sprovodu. U Mrtvoj noći se tada uz brecanje zvona čuje samo tiha molitva jer i ona je sastavni dio običaja.

– Poznato je kako se za brecanje nikada nitko ne najavljuje, dovoljno je čekati svoj red, potegnuti zvono i običaj je ispunjen – kaže Matko Bašić.

Na zvoniku crkve svetog Mihovila su dva zvona, ono manje nije tako teško, no za brecanje onog većeg treba puno snage i umijeća.

– Ovo veće zvono je staro i teško oko 400 kilograma i mnogima nije lako potegnuti, no to je najmanje što možemo učiniti za naše pokojnike – govore nam pod zvonom Pavlinovići.

Red za brecanje stvara se, rekli smo, bez najave, no bitno je da se zvonjava u Mrtvoj noći nikako ne prekida. Ovaj običaj uz Rašćane njeguju i u drugim mjestima naše Zagore, tamo gdje moderna elektrifikacija nije zamijenila stara zvona, poput crkve u Rašćanima. Danas se za Mrtvu noć svi pripremaju mjesecima, donese se jelo, loži se vatra, u molitvi su i stari i mladi, no nekada brecanje nije bilo tako lijepo i javno.

Priča nam to Milica Pavlinović, koja je u svoj životni kalendar upisala pune 92 godine. Bilo je kroz život lijepih i manje lijepih trenutaka, no doživjela je, na nogama i pri zdravoj pameti dobre godine.

– A sritna san jer mogu odat, dikod i bez štapa, sad će zima, ja ću u Split kod sina, ali jedva čekan opet u moje Rašćane, tu je najlipše. – pripovijeda nam pred starom kućom uz miris dunja Milica.

Pamćenje je, kako veli, još dobro služi, a posebno se dobro sjeća brecanje uz Dušni dan, ali i onog vremena kada ovaj lijepi običaj nije bio na tako dobrom glasu.

– Je, bilo vam je to u ono doba iza Drugog svjetskog rata, špijuna je bilo na sve strane, branili su nam sve šta sa Crkvom ima veze. Moj muž Jure je bija remeta, pokoj mu duši, on je organizira sve sprovode i dobro se sićan tog vrimena, jednom je zbog zvonjave platija kaznu od 2 iljade dinara, a triba je ići deset dana u zatvor, ali se nije da.

Bože moj, neka tih vrimena iza nas, nećemo se više na to vraćati, bilo pa prošlo, lipo je šta se sada opet slobodno breca, ne znan oću li moći doći na Mrtvu noć, al' na misu oću, to ne propuštan, triba moliti za naše mrtve – kaže nam dugovječna, ali vitalna Milica Pavlinović.

Dogodit će se tako, da mrtvi u Rašćanima opet okupljaju žive pa će tako biti i ove godine kada u Rašćane stignu Pavlinovići Bašići, Lendići, Kovačevići iz Splita, Makarske, Zagreba... Doći će i oni koji su nekad davno živjeli tu u kršnom kraju podno Biokova, tamo dijelili sretne i tužne trenutke, otišli u bijeli svijet, no uvijek se u molitvi uz svjetlost stotine lumina sjećaju predaka zaslužnih za njihove korjene koji počivaju u miru podno crkve svetog Mihovila. Brecat će zvona iz Rašćana za sve one koji su u proteklim stoljećima zadužili ovaj narod, ostavili svoj trag i sada počivaju podno čempresa uz brecanje zvona starog kraja.

Mrtva noć inspirirala je režisera Branka Ištavnčića koji je na jubilarnom 15. međunarodnom festivalu turističkog filma ITF'CRO 2012. godine u Solinu dobio posebno priznanje za izuzetno kvalitetan redateljski rad.

- Mrtva noć je običaj sjedinjenja mrtvih sa živima tako će biti ove nedjelje navečer uoči Dušnog dana. Najavit ćemo Mrtvu noć na jutarnjoj misi, a onda će s prvim sumrakom stizati ljudi kako bi u molitvi brecali za svoje pokojne. Naložit ćemo vatru kao simbol ljubavi prema ljudima i Bogu i moliti za njihove duše. Nekad su ova sela bila puna ljudi, no ja se nadam da će se ljudi ipak vratiti u rodni kraj, vidimo to za blagdane, ali i običnim danima. Ovaj običaj kojega smo sačuvali stoljećima ipak ostavlja optimizam u povratak ljudi iz Rašćana koji su i u najtežim vremenima sačuvali vjeru u Boga i ta vjera ih je zadržala – kaže nam mjesni župnik don Ivan Turić.

Piše: OJDANA KOHAREVIĆ