Baština 1300

Don Anđelko Kaćunko nakon 10 godina više ne objavljuje Don Blog

Don Anđelko Kaćunko nakon 10 godina više ne objavljuje Don Blog
Don Anđelko Kaćunko / Nacija.hr

Odlučio sam tako – i nema povlačenja od povlačenja, premda me i sada uoči ovoga 'konačnog zahvata' neka sjeta hvata! Ipak, i u ovoj razmjerno laganoj zadaći, kao i u onima neusporedivo težima - "sve mogu u Onome koji me jača"! A to je isti Onaj na kojega se oslonio Bl. Alojzije Stepinac. Naš sveti Blaženik je to svoje podpuno oslanjanje na Boga izrazio geslom: U TEBE SE, GOSPODINE, UZDAM (In Te, Domine, speravi)! – što i ja često ponavljam.

Dakle, kucnuo je čas našega blogorastanka, dragi poštovani čitatelji odnosno "vjernici moje virtualne župe" (ili pak "biskupije", kako kažu Darko Pavičić i urednica Sandra). Ne mogu sada, a i ne moram nakon DESET godina našega zajedništva (!) podsjećati kako je sve započelo - toga famoznoga 17. siječnja 2007. - jer to je mnogo puta ponovljeno, a stoji i na Don Blogu (Blog.hr) ter je objavljeno i u knjizi Don Blog (RASPUĆA BLOGOVSKE NEOZBILJNOSTI – Osnove virtualne donangelologije). Podsjetit ću samo da sam na poziv urednice Sandre – kojoj i ovom zgodom neizmjerno zahvaljujem na povjerenju, strpljenju, svakoj pomoći… i prijateljstvu s cijelom njezinom obitelji… - "presadio" Don Blog na VL-blogosferu u rujnu 2009.

Sada, na svršetku ove lijepe "priče" veliku zahvalu želim uputiti svima koji su redovito pratili, komentirali, prosljeđivali ono što sam pisao i na razne načine podupirali moje specijalne webangelizacijske napore. Hvala i onima koji se nisu slagali sa mnom – pomogli su mi i svojim kritikama i svojim "žalcima", koji su mi najčešće bili inspirativni. Svakako, želim se ispričati svima za eventualno neke neprikladne riječi ter zamoliti oprost za možebitne uvrjede – nikada ništa od toga nisam učinio s namjerom (a ako se to dogodilo, uvijek je bilo posljedica nepromišljenosti u žurbi! – jer, kako sam na početku definirao, "blog je tekst koji ne stigne prespavati"!). Kao što sam često završavao svoje postove, tako i ovdje ističem da za sve svakodnevno molim ter svima upućujem pozdrav i blagoslov!

Razumljivo je da svoje blogoodjavljenje nisam mogao završiti nekim 'običnim' postom, čak i da je tema bila najveća ekskluziva. Zato sam danima razmišljao o formi… i, eto, rezultat toga je ovaj pokušaj da se na jedinstven način također zahvalim pojedinim ljudima koji su mi u životu (poglavito medijskom) mnogo značili ili s kojima sam ostvario poseban vid suradnje "za Boga i Hrvatsku dragu". Moram također istaknuti da nisam mogao kao "novinare" angažirati sve koje sam želio – bilo bi ih barem 350…! Veoma mi je žao, također, da ne mogu SVE sugovornike staviti u top-ten, jer svi su mi jednako dragi (zato sam 25-ero "drugih" – koji također zaslužuju čelna mjesta! - "složio" po abecedi!). Isto tako za izbor svakoga od njih, uz ono što sam naveo, imam posebno opravdanje i još "stotinu razloga"…

Na koncu ovoga neizbježnog uvoda moram objasniti kako izbor upravo 35 "veličanstvenih" ima svoju dvostruku znakovitost. Prvo, to je broj godina mojega svećeništva od ređenja 1979. do 2014. - kada sam želio objaviti svoju novu, šestu knjigu (ali nažalost nisam uspio). A, drugo, sasvim "slučajno" (jer ništa nije slučajno!) taj broj se poklopio s godinama moje novinarsko-publicističke djelatnosti – od ulaska u Zajednicu i redakciju Lista mladih MI 1981. do 2016., kada je u prosincu izišla spomenuta knjiga znakovita naslova UOČI PROGONA (ali i u "znakovitoj" nakladi: samo JEDAN – primjerak!)…

Evo dakle mojega blogoproštajnog intervjua dragim ljudima, od kojih mi – to je posebno zanimljivo - nitko nije postavio čak niti slično pitanje nekome drugom pa nikoga nisam morao moliti da nešto mijenja…!
Za portal Misija izvajamo tek nekoliko novinarskih pitanja i don Anđelkovih odgovora.

MATE KRAJINA (urednik katoličke revije MI): Poštovani "don pope" (kako Vas je nedavno nazvao pater Tolj), što Vam je sve ovo trebalo? Naime, napustiti 'hladovinu' Vojne biskupije nije baš neki marketing. Zašto ste umjesto monsinjora svjesno izabrali neizvjesnost i titulu za neke popljuvanog, a za (nas) mnoge dragog i uvijek osvježavajućeg učitelja?

- Ha, po svjetovnim mjerilima nije baš neki marketing za Evanđelje bio ni Isusu kad je napustio sigurnost pustinje i provincije i "sa svom odlučnošću krenuo u Jeruzalem". A mogao je "karijeru" nastaviti i na "kaptolskim pločnicima" nekih sigurnijih mjesta i gradova ili kao 'guru' uživati slavu u nekoj pustinjskoj oazi. A ja sam postupio onako kako sam od djetinjstva formiran pa mi je i prije (bilo) i danas draže biti izvorni poljički "Pop-Ljuvan" za oranice Lijepe Naše, nego 'genetski modificiran' duhovni 'Mons-Anto' za 'prEUzvišene hodnike" narodu nepristupačnih prečasnih "čardaka ni na nebu ni na zemlji"… Priznajem, 'kriv sam' što ne mogu sebe i svoje kolege zamisliti kao feudalne zaređene grofove, jer mi smo sveti red primili radi SLUŽENJA ČOVJEKU (ne samo u svome 'selu' i narodu)…!

VINKO SANADER (župnik i dekan trogirski): Dvadeseto stoljeće nazvano je, promatrano u svjetskim razmjerima, stoljećem rata i ratova. Tek smo malo zakoračili u 21. stoljeće i već je zemaljska kugla natopljena krvlju na milijun nevino ubijenih od raznih terorista i nasilnika. Naša civilizacija gubi bitku za ljudski život i na druge načine. Je li to kraj ove civilizacije? Ima li nade za nas? Ove godine se navršava stota obljetnica Gospinih ukazanja u Fatimi (Portugal) trima malim pastirima Luciji, Franji i Jacinti. Što bi nam Gospa Fatimska poručila i ponudila kao rješenje povodom te njezine 100. obljetnice ukazanja (13.5.1917.)?

- Uh, mnogo jakih pitanja…! Nije nimalo slučajna ta fatimska obljetnica, jer ima mnogo "linkova" na prošlost: Oktobar(bar)ska revolucija 1917. – početak moderne slobodnozidarske revolucije 1717. – početak protestantske revolucije 1517. Za naš, većinski katolički narod – "Narod Sv. Petra" (kako se zvala opereta koju smo kao gimnazijalci izvodili po župama) – rezultat svih tih revolucija može se svesti na moderniziranu formulu: Mila Zemljo naša, krvlju NATOpljena…! A to je jedino "blago" koje nam globalna i lokalna POLITIKA može dati – što jadni narod nikako da shvati! Ipak, nije nimalo slučajno da usred globalnog i lokalnog mraka (u kojem je i sadašnja terorizmomanija samo način sijanja straha radi lakšeg stvaranja Novog svjetskog poretka!) uzvišeno stoji i sjaji Marijin lik – baš kao na početku našega spasenja – Mundi melioris Origo! Dakle, budući da je Ona također Fidellissima Advocata Croatiae – i tu je temelj naše nade! - nema straha za naš narod, ako bude (po)slušao Njezin glas iz Kane Galilejske: "Što god vam rekne (moj Sin) – (U)ČINITE!"

DARKO PAVIČIĆ (kolumnist VL): Budući da sam ja bio i 'krsni' i 'krizmani' kum Don Blogu (oba 'sakramenta' su stigla u istom obredu po grkokatoličkoj praksi), molim te da nam opišeš te dane - kako je i zašto nastao blog, kako si ga počeo pisati, kako si prvih dana bio malo potišten što ti nitko ne odgovara na napise, a kada smo na webu Večernjaka objavili vijest o tvom blogu da se prisjetiš navale na tebe i danonoćne komunikacije s novim župljanima gladnih evangelizacije... pri čemu su te neki žestoko napadali i vrijeđali, ali ti si im - i (te) kako - odolijevao...

- Joooj… sjajnoooo (pitanje) – ali i to je za roman! To je bura osjećaja i ciklona uspomena… nemoguće je to kratko opisati – nadam se da ću jednom stići barem priču o tome napisati…! Vrijedno ukoričeno svjedočanstvo o tim danima je i knjiga DON BLOG (objavljena u Gospiću 2010.), koju sam spomenuo gore u uvodu, s predgovorom sveučilišnog profesora dr. Slavena Letice i pogovorom-recenzijom prof. dr. Zlatka Miliše…

ČILIĆ MARIN (svjetski teniski as & sportski sveučilićni profesor): Možete li nešto napisati o altruizmu i zašto ga je sve manje oko nas?

- Altruizam je – kako navodi Hrvatski enciklopedijski rječnik (a ta riječ dolazi iz francuskog jezika, ali ima korijen u latinskom) – "razumijevanje za interese drugoga, požrtvovnost koja se iskazuje drugome, spremnost da mu se na razne načine pomogne; nesebičnost". Oprjeka tome stavu i takvom raspoloženju je egoizam, sebičnost. Eto, dakle, to je vrijedno i poželjno čak i na svjetovnoj odnosno humanističkoj razini. Ali nama kršćanima to je zadaća, naše temeljno poslanje. Biblija kaže: "Bog je ljubav!" – a to možemo shvatiti i kao: Bog najveći altruist. Zapravo, to (barem za nas) znači da bez Boga nema pravog altruizma. Zato je Isus (vidi: Mt 22,37-39) proglasio za svoje učenike Ljubav kao jedini zakon odnosno "najveću zapovijed u Zakonu", ali na dvije razine: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga." Iz toga je očito da altruizma nema tamo gdje nema vjere u Boga i kako se širi ateizam tako se širi egoizam. To je očito iz estradnih poruka koje su nastale na bazi droge, a glase: "Ja volim samo sebe…", "Idem tamo gdje je sve po mom…" itd. (ima ih, nažalost, bezbroj). A kolika je uloga kršćana u današnjoj globalnoj sebičnosti očito je iz Isusove po(r)uke: "Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje" (Iv 15,13). Dakle, Bez vjere, tj. bez podpunog oslonca na Isusa Krista i života po Evanđelju nema ni altruizma, ni radosti, ni budućnosti svijeta u civilizaciji ljubavi… - bez toga se svijet pretvara u brzošireću pustinju kulture smrti i globalnoga straha. Dakle, mi kršćani/katolici danas trebamo 'plamtjeti' Evanđeljem, tj. živjeti po formuli koju je izrekao jedan mudar čovjek, a danas može glasiti ovako: "Ako kršćani 21. stoljeća ne budu gorjeli od ljubavi (= altruizma!), svijet će umrijeti od hladnoće straha!" To znači da bi svaki kršćanin danas trebao biti svijetleća reklama s nadpisom: Ne bojte se - Bog je ljubav!

LETICA SLAVEN ("sveučilišni profesor u miru Božjem"): U knjizi Robina Harrisa "Stepinac: njegov život i vrijeme" ima zgodna crtica o tome kako je budući svetac u mladosti bio bacač kugle. I ne samo to, nego je jednom, bacivši kuglu njome ubio prase. Ti si pasionirani pisac i tenisač. Koju su ulogu pisanje i sport imali u tvome duhovnom i duševnom, svećeničkom životu?

- Od početka mojih gimnazijskih/sjemenišnih dana u Splitu sport i glazba imali su veliku ulogu, a pisanje sam zavolio od 'risanja' prvih slova. To 'trojstvo' – knjiga, glazba i sport – (s)tvorili su u meni određenu ravnotežu koja je temelj moga karakternog habitusa. U tom smislu i poznatu izreku "mens sana in corpore sano" tumačim da je najvažnije zdravlje duše i duha pa će i tijelo biti zdravo ili zdravije… A tenis sam odkrio kao prvorazredni sport za mentalno-tjelesnu ravnotežu jer je gotovo kao spoj boksa i šaha, gdje se traži istodobno kretanje cijeloga tijela i brzo razmišljanje nekoliko poteza unaprijed, u natjecateljskom duhu, ali uvijek s pažnjom da se protivnika ne ponizi… Pisanje ima neke slične karakteristike (toga) sporta, ali mi je u prvom redu sredstvo biblijskog "umnožavanja talenata" koje mi je Bog dao, u službi evangelizacije & širenja i odkrivanja Božjega svjetla, dobrote i ljepote civilizacije života ter razotkrivanja mraka, zla i ružnoće kulture smrti. Tom lopticom ili kuglom nisam dosad nikoga ubio, a koga sam sve pogodio… znade samo Bog!

LJUBIČIĆ SAŠA (novinar Slobodne Dalmacije): Cijenjeni, don Anđelko, interesantno je da sva relevantna istraživanja pokazuju da naš problem broj jedan nisu ni korupcija, ni nezaposlenost, loše radne navike..., već demografija. Nacija umire, nema mladosti, a njena energija nosi cijelu zemlju, vuče svako gospodarstvo poput lokomotive. Na službi ste u kraju koji je gotovo posve opustio. Ima li nade da se situacija u tom smislu popravi, i da Lika opet bude naša dika?

- Nažalost, Lika-naša-dika je Hrvatske preslika! Sve je točno što ste rekli, a to bi svi naši biskupi i svećenici trebali ponavljati svaki dan – ističući temeljnu istinu koju svi prešućuju: VJERA je KLJUČ rješenja! Ništa drugo! Demografi samo iznose zastrašujuće podatke, ali nitko od njih ne može dati odgovor za izlazak iz krize – jer on je DUHOVNE prirode… Dakle, najkraće rečeno - samo Bog, Isus Krist je rješenje za hrvatski narod "u ovom strašnom času"! Konkretno, kako sam već istaknuo, spasit nas može samo život po 'redizajniranoj' formuli Sv. Benedikta, prilagođenoj za naše 21. i 22. stoljeće, a glasi: MOLI – RADI – RODI! To je logičan zaključak, izveden iz Božje ponude svome narodu (već u SZ): "Život biraj ili smrt!" A to isto je nedavno sažeto formulirao šibenski biskup Tomislav Rogić rekavši (navodim po sjećanju): Neće se u Hrvatskoj rađati više djece kad svima bude bolje, nego će svima biti bolje kad se bude rađalo više djece!

SUZANA VRHOVSKI (predsjednica Hrvatskog društva katoličkih novinara): Kako bi u tri riječi sažeo svoje desetogodišnje iskustvo pisanja bloga? Na temelju tvoga desetogodišnjeg iskustva, koliko su kršćanski glas i poruka nazočni i čujni u blogosferi?

- Kad god se mislima vratima na svoje blogopočetke prva mi je misao kako se karakter medija brzo mijenja – blog je tada bio važan i atraktivan kao danas Facebook. Pojavom i širenjem Fejsa većina 'fejsbukvana' se preselila u "svoj svijet" i blogosfera je ostala kao pustinja s malim brojem oaza u kojima su samo zanesenjaci koji čitaju (na čuđenje onih koji pročitaju jedva tri rečenice). To se neminovno odrazilo i na snagu&čujnost kršćanske poruke u blogosferi. Ne mogu sve pratiti, ali znam da na katoličkim portalima postoje jaka imena, ali virtuala svjetovnih medija i njihova tiskana izdanja (koji ih imaju) jako se malo razlikuju po prisutnosti kršćanskoga glasa … A sažeti deset 'blogodina' u "tri male riječi"… hm, doista nije lako… Možda je, zbog dara za nevjerojatno iskustvo, najbolje ovako: Bože, hvala Ti!

UGRIN IVAN (Urednik portala Misija Slobodna Dalmacija): U svome životu i pastoralnom djelovanju, na svoj ste način označeni uzvisinama. Rođeni ste u Docu Donjem podno Mosora, mladost ste proveli u Splitu pod Marjanom, potom vam je iz Zagreba "pucao" pogled sa Sljemena, a sad ste u Lici s pogledom na Velebit. Koliko Vas je suživot s brdima i planinama označio kao čovjeka, svećenika i pisca?

- Hm, nisam o tome nikada razmišljao, ali… ima tu nešto…! Zanimljivo, čak mi je i rodna kuća u Rošcima (zaselak Kaćunci) na maloj uzvisini, blizu Pavičine ledine, s koje nam je kao 'pod nogama' cijelo polje u Donjim Rošcima, kao i kanjon Cetine, sve do Trilja koji s toga mjesta imamo "kao na dlanu". Sjećam se, kada sam se prvi put, puzeći (prije nego sam prohodao!) dovukao do toga mjesta – a kao da je to jučer bilo – kako sam zadivljen i gotovo šokiran gledao tu panoramu… prvi put u životu! Da… u pravu je Marko Perković Thompson - svi mi iz tih naših brdskih, planinsko-poljičkih krajeva između Neretve i Zrmanje obilježeni smo "genima kamenim"… pa su doista te naše uzvisine, kao i penjanje na brdske vrhunce i stalno gledanje na vrhove Sv. Jure i na Mosoru i na Biokovu, kao i prema vrhu Kamešnice… u mene utisnule barem dio jedinstvena pečata duhovne i literarne "ptičje perspektive"…

VUKMAN ZORAN (novinar, publicist, prevoditelj i društveno-političko-religijski analitičar): Tvoj komentatorski i blogerski stil je izričajno i misaono vrlo osebujan. Razvio si svoj prepoznatljiv i specifičan stil duhovite igre riječima i značenjima, ponekad se radi o misaono-leksičkim rebusima, kovanicama koje izražavaju ironiju, dvosmislenost ili se njima naglašava apsurd fenomena kojima si se bavio, vezanih uz vjeru, društvo, politiku, Crkvu. Tvoji tekstovi su prepuni takvih "kalambura" koji nisu obične doskočice nego semantičke premetaljke koje izražavaju dublju i ironičnu kritiku određenih pojava. Kada si zapravo "otkrio" takav stil, koliko se sjećam, razvijaš ga od početaka svojeg javnog djelovanja, ali je u tvom blogerskom desetljeću postao autorski brand po kojemu se prepoznaje Kaćunkova duhovitost, pronicljivost i misaona razigranost? Je li to dio tvoje naravi, karaktera, odakle ti je došlo nadahnuće za takav originalan i provokativan stil?

- Najiskrenije, TAKVO pitanje doista nisam očekivao! Veeelika ti hvala - to je prava mini-recenzija mojega cjelokupnog rada, savršeno precizna ocjena onoga što (mislim da) jesam, a sve mi je to Božji dar! Taj sam stil odkrio još u mladosti i počeo razvijati u Listu mladih MI, a doista je dio moje naravi i karaktera, ali i svjestan poticaj čitatelju da "mućne mozgom"… Ne znam što bih više rekao… Ipak, moram se i sada, na kraju, 'prikladno' izraziti(!) - postupio bih 'vukmangupski' kad ne bih priznao da se ponosim tvojim pitanjem nad kojim ostajem bez teksta… :D

misija / župa kompolje

Komentari: 0

Samo registrirani korisnici mogu komentirati.