Baština 1166

Fra Stipica Grgat spašava od zaborava tradicijsko pjevanje u Provinciji

Fra Stipica Grgat spašava od zaborava tradicijsko pjevanje u Provinciji
Fra Stipica Grgat / CROPIX

U čast 300. obljetnice krunjenja slike Gospe Sinjske u svetištu sinjske nebeske zaštitnice predstavljen je 2. svezak edicije "Tradicijsko crkveno pučko pjevanje u Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja". O čemu se radi razgovarali smo s fra Stipicom Grgatom koji potpisuje uređivanje ove knjige velikog formata od gotovo 500 stranica, a čiji sastavni dio su nosači zvuka na kojima su tonski zapisi predstavljenih napjeva.

Fra Stipica Grgat, podrijetlom iz Otoka, uz svećeničku dužnost donedavno je bio dugogodišnji profesor glazbene umjetnosti u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju. U crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu, zajedno s orguljašicom s. Zorislavom Radić, godinama vodi četiri zbora i orkestar. Autor je crkvene glazbe. 

Budući da je prema odredbama Drugoga vatikanskog koncila (1962.-1965.) o liturgiji - koja je predmet prve koncilske konstitucije Sacrosanctum Concilium - kao i drugih postkoncilskih crkvenih dokumenata, napose onih o crkvenoj glazbi, došlo do korjenitih promjena, stari crkveni pučki napjevi malo pomalo su gubili svoju stoljetnu ulogu, pa su ubrzo dospjeli na rub liturgijskoga zbivanja. Neki su, ustupajući mjesto novima, i nestali. Štoviše, prijetila je ozbiljna opasnost ne samo da odu u zaborav nego da potpuno iščeznu kao da ih nikada nije ni bilo, čime bi zauvijek nestao i dio kulturnog naslijeđa hrvatskog naroda s ovoga prostora.

Arsenal napjeva

Kako se rodila ideja skupljanja te glazbene građe i njene zaštite?
- Franjevci su, kako je poznato, 2008. godine diljem svijeta obilježavali 800. godišnjicu svoga reda. U našoj provinciji, Presvetog Otkupitelja, tim smo se povodom upitali bi li bilo moguće stare crkvene napjeve, koji su stoljećima živjeli u našim župama kao sastavni dio liturgije, sačuvati od zuba zaborava i potpunog nestanka. Ideju smo ocijenili fantastičnom, ali se postavilo pitanje kako to izvesti. Zato je Provincija ubrzo formirala istraživački odbor sastavljen od članova franjevaca glazbenika iste Provincije te vanjskih suradnika, stručnjaka s tog područja: muzikologa, etnomuzikologa, jezikoslovaca, snimatelja i drugih. Njima je povjerena provedba toga plana s krajnjim ciljem: snimiti, zapisati i za tisak prirediti sav prikupljeni materijal.

Kao jedan od inicijatora i urednik moram zahvaliti našoj Provinciji kao nositelju projekta, suizdavaču Zborniku "Kačić", posebno fra Ivanu Čupiću, Siniši Vukoviću, Ivanu Talijančiću i obitelji pok. Ljubomira Markotića na ljubazno ustupljenim snimkama. kao i Gorani Doliner, Jošku Ćaleti i Hani Breko Kustura koji su stručnim savjetima i znanstvenim iskustvom usmjeravali rad na ovom projektu do njegove konačne realizacije. 

Kako je odbor radio?
- Odbor je odmah na početku svoga rada postavio nekoliko temeljnih postavki koje su se činile bitnima i kojima je trebalo posvetiti najviše pozornosti. One se odnose na terensko istraživanje, ostavštinu poneke braće, arhivsko istraživanje, tiskanje prikupljenog materijala. Time je zapravo dano programsko usmjerenje čitavoga pothvata. Radeći na terenu, osobno sam s tonskim snimateljem prošao kroz sve župe između Zrmanje i Neretve u kojima su franjevci stoljećima pastorizirali i snimili sve što je bilo moguće snimiti. Procjenjivali smo da ćemo taj posao obaviti za mjesec-dva, najviše pola godine. Ali kada smo krenuli, pred nama se otvorio nevjerojatni arsenal napjeva. Pa smo od toga i ostalog raspoloživog materijala nakon četiri godine (2011.) izdali prvi, a sada evo i drugi svezak.

Što ste zapravo napravili?
- Sve napjeve smo snimili i zapisali u suvremeno notno pismo. Svaki napjev smo stručno obradili po najnovijim muzikološkim znanstvenim metodama i takve objelodanili u ovim publikacijama čiji su sastavni dio i tonski zapisi za svaki obrađeni napjev. Odgovorno tvrdim da se radi o velikom kulturološkom pothvatu od općeg značenja koji još traje.

Nestao 51 napjev

Kada će projekt biti završen?
- Ova dva sveska rezultat su, dakle, našega terenskog rada koji je trajao osam godina. Nastavak slijedi, a temelji se isključivo na arhivskom istraživanju iste građe. Osobno sam pregledao sve zagrebačke arhive i tamo sam pronašao izuzetno zanimljive podatke o ovoj građi. Na primjer, da je znameniti muzikolog i skladatelj Božidar Širula 1934. godine po nalogu Akademije istražio stare crkvene napjeve za sinjsko, kninsko i drniško područje. U Ćirilometodskom vjesniku iz 1936. godine, br. 4. on piše da je u župama Hrvace, Potravlje, Vrlika, Kijevo i Knin zapisao 51 napjev koje je osobno slušao na misama. Te napjeve, nažalost, nisam uspio pronaći, što ne znači da ih u dogledno vrijeme nećemo naći.
Našao sam nešto drugo. Naš glasoviti muzikolog Stjepan Stepanov 1974. godine obišao je sve župe Makarskog primorja, Imotske i Vrgoračke krajine i snimio sve stare pučke napjeve. Iz Stepanove ostavštine na tu temu u fonoteci Staroslavenskog instituta pronašao sam 190 snimljenih napjeva iz spomenutih lokaliteta. To će biti materijal za treći svezak ove edicije na kojemu je glavnina posla već obavljena.

Vratimo se na drugi svezak koji upravo predajete javnosti. Što je u njemu sadržano?
- U drugom svesku je opsežna glazbena građa koja do sada nigdje nije bila zapisana niti je objavljena. Ona sadrži 151 napjev iz 23 lokaliteta.
Iz kojih lokaliteta i je li raščlanjeno kada se koji napjev izvodio?
- Sakupljeni su i zaboravu oteti napjevi iz župa Stankovci, Banjevci, Brist, Veliko Brdo, Drniš, Drvenik, Čvrljevo, Igrane, Kljaci, Konjevrate, Lećevica, Miljevci, Mirlović Zagora, Promina, Pakovo Selo, Radošić, Rupe, Sumartin, Bast-Baška Voda, Šibenik, Širotovci, Vrgorac te mali dio za koje nismo mogli odrediti izvorište lokaliteta, a pouzdano znamo da su se pjevali na području naše Provincije. Naravno da su se napjevi izvodili sadržajno prilagođeni prigodama. Tako imamo napjeve misa, za službu riječi, euharistijske pjesme, pjesme božićnog vremena, korizmene napjeve, napjeve Velikog tjedna, napjeve za slavljenje pojedinih svetaca, sprovodne napjeve, hvalospjeve na kraju misa i druge. Sažeci knjige prevedeni su na latinski, engleski, njemački i talijanski jezik.


Piše Toni Paštar